ZNA LI DANAŠNJI SVIJET MOLITI
Svijet bez molitve
Danas možemo reći
da je molitva u krizi. Svijet nam je nametnuo mnogo toga što nas odvaja od
molitve, npr. promatranje života kroz prizmu materijalnog, pretjerivanje u
gledanju televizije, u radu za računalom, lijenost, užurbanost. Mnogi kažu:
nemamo vremena za molitvu, ne znamo moliti, ili: nemamo volje za molitvu. Naime,
ljudi su se odviknuli od molitve, ali kada dođu krize, čovjek se pita zašto mu u
životu ne ide. Treba molitvu vratiti u osobni život, u obitelj, u naš narod, i
početi ustrajno i s pouzdanjem moliti. Uvijek sam šokiran odgovorima ljudi koji
na pitanje koliko dnevno mole, odgovaraju kako je to samo nedjeljom za ručkom.
Zaboravlja se da naša vjera zakržlja, slabi, ako ne molimo. Postoje kršćanske
obitelji koje mole zajedno svako jutro i svaku večer. Imaju živote ispunjene
blagoslovima Božjim! Glavni je naš problem što ne molimo. Sveti Ivan evanđelist
kaže da je Bog na nas izlio veliku ljubav. Mi smo njegova djeca.
Povjerovati u to, znači surađivati s Gospodinom.
Kako se približiti Bogu Ocu, Bogu Sinu, Bogu Duhu Svetomu i Mariji? Kako
osjetiti Božju ljubav, hrabrost i nježnost u životu? Jedan od najboljih načina
kako predati svoj život Bogu, jest kroz molitvu i molitveni život. Kako tko
moli, tako i živi. Koliko je kvalitetna naša molitva, toliko će kvalitetan biti
i naš život. Po molitvi se spušta blagoslov na onoga tko moli, na njegovu
obitelj i na njegov narod.
Ne smijemo zaboraviti da je molitva važna. Kao što dosta vremena provodimo s
prijateljima tako bismo trebali naći vremena i biti s Bogom u molitvi.
Zasigurno nismo promišljali odakle riječ molitva. Dolazi od riječi mljeti, a mljeti je povezano s riječju mlin, mlin sa žrvnjem, a žrvanj sa žrtvom. Skrušeno moliti znači zdrobiti se, samljeti se pred Bogom. Molitva je jedan oblik žrtve. Kad molimo, mi se drobimo, meljemo, izgaramo, sagorijevamo. Treba paziti da to ne bude uprazno, bilo kako, i bilo što. Molitva treba biti ciljana, određena. Treba postojati nakana. Isto tako moliti znači prositi.
Postoje mnoge
definicije molitve. Niti jedna od njih ne može u potpunosti objasniti njezinu
veličinu. Baš kao što se ni ljubav ne može definirati ljudskim riječima. Molitva
je zajedništvo s Bogom. Ivan Damaščanski kaže: Moliti znači uzdizati srce
Gospodinu. Zamislite dvije osobe koje su u ljubavi. Srca onih koji se ljube,
međusobno srastaju. Postaju jedno. Na isti način kada sam u prisnom odnosu s
Gospodinom, moje srce i Njegovo srce srastaju. Sami znate kad nekoga volite,
kažete: «Ti si moje srce! Ti si moja, a ja sam tvoj!» Upravo se to događa u
molitvi. Mi kažemo Bogu: «Ja sam tvoj!» A Bog odgovara: «I ja sam tvoj!» Molitva
je disanje duše. Kao što naše tijelo ne može živjeti bez kisika, tako ni duša ne
živi ako ne moli. Molitva je grijanje uz Božju blizinu. Sigurno, molitva je dar
i karizma.
Klasična definicija molitve jest da je ona razgovor s Bogom. To je intiman,
prisan odnos s Gospodinom. Dok molimo, mi s njim razgovaramo. Netko će pitati
kakav je to razgovor ako mi govorimo, a Bog šuti. Šuti li Bog kad mi molimo?
Jedan sveti pisac kaže da dok mi molimo, Bog pozorno sluša svaku našu riječ tako
kao da smo jedini na svijetu. I za vrijeme molitve on u nama nešto mijenja,
dorađuje, popravlja ili sadi sjeme koje će kasnije donijeti svoj plod. A gdje je
Bog kojemu se molimo? Bog je u nama!Molitva je susret između dvije slobode:
Božje i ljudske.
Danas mnogi ne vjeruju da Bog govori. Biblijski je da Bog govori. Bog je govorio Abrahamu, Izaku, Jakovu, prorocima, apostolima, Mariji, svecima. Inicijativa uvijek dolazi od njega. Bog nije ni gluh ni nijem. Za svetog Franju se kaže da je slatko razgovarao s Kristom kao sa zaručnikom svoje duše. Dakle, sveti je Franjo neprestano razgovarao s Bogom i Bog mu je bio blizu. Tako i drugi sveci. Sveci su postali sveci zato što su s Bogom razgovarali i imali vrlo prisan odnos. Ja sam uvjeren da će nam Bog progovoriti uvijek kad se iskreno kajemo, ili za vrijeme svete mise, pa u svetoj pričesti, kroz kontemplaciju i čitanje Svetoga pisma. Ako molitva ne mijenja, treba mijenjati molitvu, a ne prestati moliti.
Često mislimo da
je molitva samo traženje nečega od Gospodina kao kad idemo u kupovinu s popisom
što trebamo kupiti. Molitva u kojoj samo tražimo nešto od Gospodina može se
usporediti sa sviranjem samo jednog glazbenog instrumenta. Međutim, da bismo
pokrenuli silu Božju ili ušli u Božju prisutnost, Bog traži da ga hvalimo,
slavimo i štujemo. Onda je to cijeli orkestar s više glazbenih instrumenata.
Hvaliti Boga zato što je dobar, slaviti ga što je velik i štovati jer je svet.
To je pogodno tlo za sve blagoslove i milosti Božje. To je garancija za sreću i
puno srce unatoč svim problemima i preprekama na koje duša nailazi.
Sv. Pavao u poslanici Solunjanima piše: Bez
prestanka molite! U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u
Kristu Isusu (1Sol 5,18).
Postoji oblik
molitve koji je zajednički svima. Molitva je to zagovora kada kod Gospodina
zagovaramo za nekoga. Kada čitamo Sveto pismo, nailazimo na mnoge zagovorničke
molitve koje se mole od početka svijeta. Tako se možete sjetiti Mojsijeve
zagovorničke molitve koja se pokazala uspješnom i vrlo snažnom. On je stajao
pred Gospodinom uzdignutih ruku i Izraelci su pobjeđivali. Isto tako molitva
kraljice Estere koja zagovara kod Gospodina za svoj narod da bi se spasio.
Starozavjetni proroci su zagovarali za svoj narod.
I Novi je zavjet pun primjera ljudi koji su molili zagovorničke molitve. Isus im
je pokazivao njezinu djelotvornost. Govorio je:
Tražite i dat će vam se! (Lk 11,9).
On nije rekao možda će vam se
dati. Na primjeru satnika koji je došao zagovarati za svoga slugu vidimo kako je
Isus na kušnju stavio satnikovu vjeru kad mu kaže:
Idi kući i ozdraviti će tvoj sluga!
(Iv 4,50). Blažena Djevica
Marija je velika Zagovornica. Ona je posredovala na svadbi u Kani Galilejskoj
(Iv 2,5). Posreduje i danas. Jedan od najsnažnijih zagovora jest obavljanje
devetnica, prvih petaka i subota. I sveci su nam veliki zagovornici.
Isus nas uči da
Boga zovemo Abba, Oče. U hebrejskom jeziku to znači familijarno tata, tatica.
Isus se obraćao Ocu kao sin. Po cijeli je dan Isus boravio s ljudima,
propovijedao, molio za njih a navečer se povlačio u osamu i evanđelisti nam
svjedoče da je satima molio. Isus je u molitvi razgovarao sa svojim Ocem.
Uvjet za pravu molitvu jest da izgradimo odnos s Bogom, da nam on ne bude
stranac, da se ne dovikujemo s njime kao da je na kraju svijeta. Kao da smo mi
radiopostaja koja šalje poruke na nebesa, pa se pitamo je li nas uopće čuo.
Sveto pismo kaže da je Bog svima stvorio uši da svi čuju pa i najmanji šapat.
Jednako tako svaku našu izgovorenu riječ Bog čuje.
Molitva pretpostavlja poznavanje Boga te prisan odnos s njim. Ponajprije treba shvatiti da je on Bog koji nas beskrajno ljubi i koji nas želi usrećiti. Psalmist kaže: Otvori svoja usta da ih napunim! (Ps 81,11). Bog nas želi ispuniti svakim blagoslovom i zemaljskim i nebeskim. Biti s Bogom, biti s Kristom, s Duhom Svetim, znači uživati njihovu blizinu, prisutnost, ljubav i onu neiskazanu milinu koju daje Bog onima koji ga ljube i koji imaju čisto srce. Dakle, pretpostavka je da imamo čisto srce. Kada nam je srce čisto, Boga vidimo, jer je Isus rekao: Blago čistima srcem: oni će Boga gledati (Mt 5, 8).U molitvi je važno imati ispravnu sliku o Bogu da je On nježni Otac koji nas drži u naručju a ne kao neki okrutni sudac. Reci mi kakvu imaš sliku o Bogu, i reći ću ti kako moliš.
Mnogi kršćani
smatraju da se kršćanski život sastoji u tome da mijenjamo druge. Tako na
primjer žena moli da muž prestane biti alkoholičar, očekuje Božji zahvat.
Naposljetku kaže: ja sam molila godinama i ništa, kao da Bog ne čuje moje
molitve. Onda dolazi sumnja u Božje postojanje. To je pokazatelj da treba
zauzeti drukčiji stav prema molitvi. Molitva se prije svega odnosi na mene. Ona
mene mijenja. Kada se ja promijenim, Bog će promijeniti ljude oko mene i dati
ono što je najbolje za nas i naše situacije. Kada se mi izgradimo u molitvi,
snažno molimo, spašavamo i sebe i svoju obitelj, svoj narod. Molitva treba biti
najljepši trenutak dana.
Moliti i ljubiti, kaže sveti Ivan Vianej, blaženstvo je čovjekovo na zemlji.
Molitva ne smije biti neko moranje, nego najljepši susret s Gospodinom, s
beskrajnom ljepotom, milinom, ljubavlju. Moliti znači biti s Isusom. To znači ne
činiti napore ili nešto na silu, nego mirno sjediti otvorenih dlanova i srca
otvorenog, te osluškivati. Predajući sebe i život svoj Gospodinu, biti svjestan
da je Isus s nama. To je kao sjediti na suncu i primati toplinu. Tako od Isusa
primamo ozdravljenje. Molitvom se prima više nego što svijet sanja.
Molitva je dakle susret sa Svemogućim, koji je beskrajna slava i ljepota. Trčati
na molitvu, iskoristiti svaki trenutak dana i noći da bismo čitali Sveto pismo,
da bismo išli na svete sakramente, znači živjeti molitvu. I kad postanemo narod
molitve, ljudi molitve, vidjet ćemo kako nam zle sile ne mogu ništa jer je s
nama i u nama Onaj koji je jači. Onaj koji je pobijedio svijet, Isus Krist koji
nas spašava.
Isus u evanđelju govori o dvojici ljudi koji ulaze u hram na brdu na bogomolju. Jedan je bio farizej. Pripadao je onim ljudima koji su bili neprijatelji Isusa Krista, jer je Isus razotkrivao njihovu oholost i dvoličnost, nije ih štedio. Carinici su pak bili najomraženiji u narodu. Farizej je došao u hram i otišao ravno do oltara. Stajao je uspravno do Gospodina, uzdigao svoje ruke prema nebu, pogledao prema Gospodinu i započeo sebe hvaliti: Gospodine, ti znaš koliko molim, koliko postim, kako sam dobar i bolji od svih, bolji od onog carinika kojega sam vidio na ulazu. Možda bi išao tako daleko da bi rekao: Bolji sam i od tebe, Gospodine. A što je farizej time govorio Gospodinu? Iščitavamo njegov govor koji kaže: Ja sam savršen. Nisi mi potreban. Isus je rekao da je taj čovjek otišao kući, a da mu nije bilo oprošteno. Nije bio izliječen. Što je carinik učinio? Ostao je izvan hrama, kleknuo je i gledao u tlo, udarao se u prsa i rekao: Smiluj se meni grešniku! Moj je život u kaosu, u neredu. Sav je moj život zbrka. Isus je pohvalio iskrenu molitvu carinika i rekao da mu je oprošteno. Carinik je otišao kući opravdan tj. ozdravljen. Molitva je to srca, a ne forme. Osnovni stav da bismo ispravno molili jest iskrenost, poniznost i hrabrost da dođemo do Gospodina. Primjer imamo i u rasipnom sinu koji se vratio k ocu svome.
Protiv idolatrije
Protiv mentaliteta ovoga svijeta
Protiv racionalizma i ravnodušnosti
Protiv vlastitih neuspjeha i slabosti
Protiv vlastitih grijeha
Protiv duhovne tromosti, oholosti i praznovjerja
Ljudi me često pitaju što je najbolje moliti? Najveća je molitva Euharistija. Svatko od nas treba pronaći vremena provoditi vrijeme s Bogom, i to pred Euharistijskim Isusom. Dvoje ljudi koji se uzajamno vole, žele biti zajedno. Tako je i s Isusom. Ako volimo Isusa, naći ćemo vremena biti s njim. Isus želi biti s nama i on treba biti naša prva ljubav. Što više vremena budemo provodili s Isusom, Bogom koji nas ljubi, ta će ljubav sve više rasti i onda ćemo sve više biti nalik Njemu.
Sveti Pavao kaže
da
je
bez Duha Svetoga nemoguće reći: «Isus Krist je Gospodin.» Nevjernici ne mogu
reći «Isus Krist je Gospodin» jer nemaju u sebi Duha Svetoga. Uvjet da budemo
dobri molitelji jest da budemo prijatelji s Duhom Svetim. On u nama moli
Abba - Oče. U poslanici Rimljanima
sv. Pavao piše da je ljubav Božja razlivena
u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan (Rim 5,5). A darovan
nam je da bismo molili. Primjer je molitva ozdravljenja u kojoj nam Bog daje
zdravlje.
Postoje mnogi svjedoci koji govore o svojim ozdravljenjima, a nalazimo ih na
karizmatskim susretima. Na molitvi koju vodim ozdravilo je mnogo ljudi. Zasada
imamo 54 štake koje više nemaju prvotnu funkciju. Jednako tako mnogi su po
molitvi oslobođeni od raznih ovisnosti. Bitno je naglasiti da Bog uslišava onu
molitvu koja je dobra za nas. Mi smo sredstvo u Božjim rukama i sva su uslišanja
plod naše vjere i Božje ljubavi koja je bezgranična. Neka nam duša, naš život,
bude uvijek okrenut Gospodinu koji je sve u svemu! Gospodine, omekšaj tvrda srca
da započnu novi život po molitvi!