NASLJEDUJ KRISTA - knjiga treća, glava 6

Gospodin:

1. Sinko, još ne znaš žarko i mudro ljubiti.

Sluga:

Zašto, Gospodine?

Gospodin:

Jer radi male protivštine napuštaš započeto; i odviše lakomo težiš za utjehom.
Tko žarko ljubi ne klone u kušnjama, niti vjeruje lukavom uvjeravanju neprijatelja. I kao što sam mu mio u sreći, tako mu se dopadam i u nesreći.

2. Tko mudro ljubi ne gleda toliko na dar ljubljenoga koliko na ljubav darovatelja. On više pazi na dobrohotnost nego na cijenu, i ljubljenoga cijeni više nego sve darove.
Plemenita ljubav ne zaustavlja se kod dara nego kod mene, iznad svakoga dara.
Nije zato sve izgubljeno ako katkada manje savršeno misliš o rneni ili o mojim svecima nego li bi htio.
Ono dobro i slatko čuvstvo, koje katkad osjećaš, jest učinak prisutne milosti i neki predosjećaj nebeske domovine: na to se ne valja odviše upirati, jer dolazi i prolazi. Ali boriti se protiv zlih nagona duha i prezirati došaptavanja đavla, znači krepost i veliku zaslugu.

3. Neka ti dakle ne smeta luda mašta, donosila što mu drago.
Ostaj čvrsto kod svoje odluke i čiste nakane prema Bogu.
I nije opsjena ako katkad naglo osjetiš zanos pa se odmah vraćaš na običajne tričarije
srca.
Više ih naime podnosiš protiv svoje volje nego što ih počinjaš; i dokle god ti se ne mile i opireš im se, zasluga je, a ne šteta.

4. Znaj da se stari neprijatelj svim silama trudi kako bi omeo tvoju želju za dobro i da
te odvrati od svake pobožne vježbe: naime od štovanja svetaca, od pobožnog razmatranja moje muke, od korisnog sjećanja na grijehe, od bdijenja nad vlastitim srcem, od čvrste odluke napredovati u kreposti. On ti narivava mnoge opake misli da ti sve ogadi i da te prestraši, da te odvrati od molitve i pobožnog štiva.
Nije mu draga ponizna ispovijed i kad bi mogao odvratio bi te od svete Pričesti.
Ne vjeruj mu niti vodi brigu o njemu makar ti češće razapeo mreže prijevare. Njemu pri-piši ako te navodi na zlo i nečistoću.
Reci mu: Odlazi, nečisti duše; zastidi se, bijednice; vrlo si nečist kad takove stvari narivavaš ušima mojim. Odlazi od mene, podli zavodniče, nećeš imati nikakvog dijela kod mene; nego će Isus biti sa mnom kao jaki borac, a ti ćeš ostati posramljen.
Volim umrijeti i podnijeti svaku muku nego pristati uz tebe. »Umukni, mirno budi«, neću te više slušati, ma koliko mi jada zadavao. »Gospod mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim?« »Ako se digne protiv mene vojska, neće se plašiti srce moje«.
»Gospod je pomoćnik moj i otkupitelj moj«.

5. Bori se kao dobar vojnik; a ako koji put padneš iz slabosti, oboružaj se još više nego prije, uzdajući se u obilniju milost moju; i veoma se čuvaj tašte samodopadnosti i oholosti.
Radi toga mnogi upadaju u zabludu i postaju katkada žrtvom neizlječive sljepoće.
Neka ti dakle služi za oprez i trajnu poniznost ovaj pad oholica koji se ludo uzdaju u se.

Glava 7

Milost valja sakriti pod zaklon poniznosti

Gospodin:
1. Sinko, za tebe je korisnije i sigurnije sakriti milost pobožnosti i ne dizati se visoko,
niti mnogo o tome govoriti, niti mnogo ispitivati; nego radije sam sebe prezirati i bojati se kao da je nisi dostojan.
Ne valja dakle tvrdoglavo prianjati ovoj osjećajnosti koja se može brzo izmijeniti u protivno.
Kad si u milosti, onda misli kako bijedan i jadan običavaš biti bez milosti.
I ne sastoji se samo u tome napredak duhovnog života da imaš milost utjehe, nego da ponizno i strpljivo podnosiš uskraćenje milosti; tako da tada ne zapustiš revnu molitvu, niti ne dozvoliš da se izgube ostala tvoja djela koja običavaš činiti; nego kako budeš bolje znao i mogao rado čini koliko je do tebe; i nemoj se posve zapustiti poradi suhoće i tjeskobe koju osjećaš u srcu.

2. Ima ih mnogo, koji — kad im ne biva po volji — odmah postaju nestrpljivi ili posve odustaju.
»Nije naime uvijek u vlasti čovječjoj sudbina njegova«, nego na Boga spada davati i tješiti, kada hoće i koliko hoće i komu hoće, kako mu se svidi i nikako drukčije.
Neki, koji nisu bili oprezni, upropastili su sami sebe zbog dara pobožnosti, jer su htjeli više činiti nego što su mogli, ne misleći na svoju bijedu i slijedeći više nagon srca nego sud razuma.
I jer su preuzetno smjerali na više nego što se Bogu sviđalo, brzo su izgubili milost.
Postali su siromasi i napušteni bijednici oni koji su vili gnijezda po nebesima, da poniženi i osiromašeni uče ne letjeti svojim perjem nego se uzdati u moje okrilje.
Oni koji su još novajlije i neiskusni na putu Gospodnjem, mogu se lako prevariti i upropastiti ako se ne ravnaju po savjetu iskusnih ljudi.

3. Jer ako budu radije slijedili svoje mišljenje nego li vjerovali drugima koji su iskusni, svršetak će im biti pun opasnosti ako nikako ne budu htjeli odustati od svog shvaćanja.
Oni koji su mudri u vlastitim očima, malo kad ponizno dopuštaju da budu vođeni od drugih.
Bolje je malo znanja s poniznošću i malim razumijevanjem nego veliko blago znanja uz taštu samodopadnost.
Bolje ti je imati manje nego mnogo radi čega bi se mogao uzoholiti.
Ne radi dosta pametno koji se sasvim prepušta veselju zaboravljajući prijašnju svoju bijedu i čist strah Gospodnji, a ne strepi da ne izgubi primljenu milost.
Niti je doista razuman i krepostan čovjek koji u vrijeme protivštine ili kakve poteškoće odviše očajava te o meni misli i osjeća s manje pouzdanja nego treba.

4. Tko bi u vrijeme mira htio biti odviše siguran, taj će u vrijeme rata biti odviše malodušan i strašljiv.
Kad bi znao ostati uvijek u sebi ponizan i malen te duhom svojim dobro upravljati i ravnati, onda ne bi tako brzo dospio u opasnost ni upao u grijeh. Dobar je savjet da razmišljaš, dok si revan duhom, što će biti ako ponestane zanosa.
Kad se pak to dogodi, razmišljaj da bi se moglo opet vratiti svjetlo što sam ga na neko vrijeme oduzeo sebi na slavu, a tebi da budeš na oprezu.

5. Često je takova kušnja korisnija nego kad bi ti sve išlo od ruke po tvojoj volji.
Jer ne valja računati zasluge po tome da li je tko imao više viđenja ili utjeha, ili što je vješt Svetomu Pismu, ili što je na višem stepenu; nego da li je utvrđen u pravoj poniznosti i pun ljubavi prema Bogu, da li čisto i potpuno uvijek traži čast Božju, da li samog sebe smatra za ništa i istinski prezire, pa se više veseli ako ga drugi preziru i ponizuju nego ako ga časte.

Glava 8

Pred Bogom sama sebe malo cijeni

Sluga:
1. »Govorit ću s Gospodom Bogom svojim, premda sam samo prah i pepeo«,
Ako se budem više cijenio, evo ti stojiš protiv mene; i istinsko svjedočanstvo iznose moje opačine i ja ih ne mogu zanijekati.
Ako se pak ponizim i poništim, i napustim svako vlastito uzdizanje, i snizim se u prah, što i jesam, onda će mi milost tvoja biti sklona, i svjetlo tvoje bit će blizu srcu mojemu; i svako će cijenjenje samoga sebe, pa ma kako maleno bilo, potonuti i nestati zauvijek u dolini moga ništavila. Tamo mi pokazuješ mene što sam, što sam bio i kamo sam prispio, jer sam »ništica, a ne znam«.
Ako budem prepušten sam sebi, evo ništavila i same bijede; ako se pak brzo obazreš na mene, odmah postajem jak i ispunja me nova radost.
I veoma me čudi da me tako iznenada pridižeš i tako dobrostivo prigrljuješ dok sam po sebi uvijek težim prema dolje.

2. To čini tvoja ljubav koja me pretječe bez ikakvih zasluga, i dolazi mi u pomoć u tolikim
potrebama, čuvajući me također od teških pogibelji i izbavljajući me (da pravo kažam) od nebrojenih zala.
Ljubeći naime sebe neuredno, upropastio same se; a tražeći samo tebe i ljubeći te čistom ljubavlju — našao sam istodobno i sebe i tebe, i iz ljubavi sam se snizio još dublje u ništavilo. Jer ti, preslatki, postupaš sa mnom preko svake moje zasluge; i iznad onoga što se usuđujem nadati ili moliti.

3. Budi blagoslovljen, Bože moj, jer premda sam nedostojan ikojega dobra, ipak tvoja plemenitost i beskrajna dobrota nikad ne prestaje dobro činiti i nezahvalnicima i onima koji su daleko zastranili od tebe.
Obrati nas k sebi da budemo zahvalni, ponizni i pobožni; jer ti si naš spas, snaga i hrabrost naša.

Glava 9

Sve valja upraviti k Bogu kao posljednjem cilju

Gospodin:
1. Sinko, ja moram biti tvoj vrhovni i posljednji cilj ako zaista želiš biti blažen.
Ova će nakana pročistiti tvoju sklonost, češće zlo usmjerenu na sebe i stvorove.
Jer ako tražiš samog sebe bilo u čemu, odmah malakšeš i veneš.
Moraš dakle sve u prvom redu upraviti k meni, jer sam ja onaj koji je sve dao.
Promatraj sve tako kako izvire iz najvišega dobra, i stoga valja sve svoditi na mene kao na svoj izvor.

2. Od mene malen i velik, siromah i bogataš kao iz živog izvora crpu vodu živu; i koji mi rado i drage volje služi, primit će milost za milost.
Tko se pak bude htio dičiti izvan mene ili uživati u kakvom ličnom dobru, neće se utvrditi u pravom veselju, niti će porasti u svom srcu, nego će doživjeti mnogostruku smetnju i stisku.
Ništa dakle dobra ne smiješ sebi pripisivati.
Niti pridijevati krepost kojemu čovjeku, nego sve pripisuj Bogu bez kojega čovjek nema ničega. Ja sam sve dao, ja te čitavoga želim imati natrag, pa tražim zahvalnost veoma strogo.

3. To je istina kojom se razgoni tašta slava.
I ako uđe u dušu nebeska milost i prava ljubav, neće biti onda nikakve zavisti, niti stiske srca, niti će imati posla osobna ljubav.
Božanska naime ljubav pobjeđuje sve i jača sve sile duše.
Ako budeš pametan, onda ćeš se samo u meni radovati, samo u mene ufati; jer »nitko nije dobar nego samo Bog« kojega moramo nadasve hvaliti i u svemu blagoslivljati.

Glava 10

Kad prezremo svijet slatko je služiti Bogu

Sluga:
1. Govorit ću opet, Gospodine, i neću šutjeti; govorit ću u uši Boga svoga, Gospodina svoga i Kralja svoga koji je na visini:
»O, kako je velika dobrota tvoja što je čuvaš za one koji te se boje!«
A što si istom za one koji te ljube? Što za one koji ti svim srcem služe?
Zaista je neiskazana milina promatrati tebe, a to dozvoljavaš onima koji te ljube.
Time si mi najviše pokazao milinu svoje ljubavi što si me stvorio kad me nije bilo; i kad sam lutao daleko od tebe, doveo si me natrag
da ti služim; i zapovijedio si mi da te ljubim.

2. O, izvore vječne ljubavi što ću reći o tebi?
Kako bih mogao zaboraviti tebe koji si se dostojao sjetiti mene, pa i nakon što sam povenuo i uginuo? Učinio si milosrđe sluzi svojem preko svakog očekivanja i iskazao mi prijateljstvo i milost iznad svake zasluge. Što ću ti uzvratiti za tu milost? Nije naime svima dano da odrekavši se svega ostave svijet i provode redovnički život.
Zar je velika stvar da služim tebi komu je dužno služiti svako stvorenje?
Ne smije mi se činiti velikom stvari služiti tebi; nego mi se čini očito velikim i divljenja vrijednim da se dostojiš uzeti za slugu takvog siromaha i nedostojnog čovjeka i pridružiti ga svojim dragim slugama.

3. Evo sve je tvoje što god imam i čime god ti služim. A ipak je obratno: ti služiš više meni nego ja tebi.
Evo nebo i zemlja, koje si stvorio da služe čovjeku, stoje spremni i čine svaki dan što god si zapovjedio.
Pa i to izgleda malo, jer si čak i anđele obradio za službu čovjekovu.
Sve pak ovo nadvisuje što si se ti sam udostojao služiti čovjeku i što si mu obećao da ćeš mu dati samoga sebe.

4. Što ću ti dati za hiljade svih tih dobara?
Kamo sreće kad bih ti mogao služiti sve dane života svoga! Kamo sreće kad bih ti mogao barem jedan dan dostojno služiti!
Zaista ti si dostojan svake službe, svake časti i vječne hvale.
Ti si zaista Gospodin moj, a ja siromašni sluga tvoj koji sam ti dužan svim silama služiti, i nikada ne smijem prestati da hvalim tebe.
Tako hoću, tako želim; što god mi bude nedostajalo, to mi ti udostoji nadopuniti.

5. Velika je čast i velika slava: tebi služiti i sve prezreti poradi tebe.
Dobit će naime veliku milost koji se svojevoljno podvrgnu tvojoj nadasve svetoj službi. Naći će predivnu utjehu Duha Svetoga koji iz ljubavi prema tebi odbace svaku tjelesnu nasladu.
Postići će veliku slobodu duha koji idu uskim putem radi imena tvoga i napuste svaku svjetsku brigu.

6. O draga i mila službo Božja po kojoj čovjek zaista postaje slobodan i svet!
O sveti staležu redovničke službe koja čovjeka čini jednaka anđelima, Bogu ugodna, strašna đavlima, a svima vjernicima preporuke vrijedna!
O uvijek poželjna službo i vrijedna da se prigrli, kojom zaslužujemo najviše dobro i postajemo dionici radosti koja će trajati bez kraja!

Glava 11

Valja ispitivati i obuzdavati želje srca

Gospodin:
1. Sinko, moraš još mnogo toga naučiti čega nisi do sada dobro naučio.
Sluga:
A šta je to, Gospodine?
Gospodin:
Da svoju želju uskladiš potpuno s mojom voljom; i da ne ljubiš samoga sebe nego da željno težiš za ispunjenjem moje volje.
Želje te često raspaljuju i žestoko gone, ali ispituj se da li te više potiče moja čast ili tvoja vlastita korist.
Ako sam ja uzrok tvoje odluke, onda ćeš biti posve zadovoljan što god odredim; ako se pak tu skriva kakova osobna želja, eto to je ono što te smeta i pritište.

2. Pazi dakle da se ne upireš odviše na želju koja se porodila, a da ne pitaš mene; da se
ne bi možda poslije morao kajati, i da ti se ne ogadi ono što ti se spočetka svidjelo i oko čega si kao dobra revnovao.
Ne valja naime odmah slijediti svaku sklonost koja se čini dobra; a niti odmah bježati od protivne sklonosti.
Korisno je katkada obuzdavati se i u dobrim nastojanjima i željama, da poradi silovitosti srca ne upadneš u rastresenost, da ne sablazniš druge kad se ne držiš reda, ili pak da se odmah ne smeteš i ne kloneš ako ti se drugi opru.

3. Kadšto se valja poslužiti silom i hrabro se oprijeti osjetnom nagonu, i ne paziti na to
što bi tijelo htjelo, a što ne bi htjelo; nego valja više nastojati oko toga da se makar i protiv volje podvrgne duhu.
I valja ga tako dugo obuzdavati i siliti na posluh dokle god ne bude spremno na sve i dok se ne nauči biti s malim zadovoljno, a radovati se jednostavnosti i ne mrmljati ako mu što ne prija.