Toma Kempenac: Nasljeduj Krista
u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca
Knjiga treća
O unutarnjoj utjehi
Glava 24 - 29
Glava 24
Valja se kloniti znateželjnog ispitivanja o tuđem životu
Gospodin:
1. Sinko, ne budi znatiželjan, niti se bavi nepotrebnim brigama.
»Što je tebi do ovoga ili onoga? Ti hajde za mnom«.
Što spada na te da li je onaj ovakav ili onakav, ili da li ovaj tako i tako
radi ili govori?
Ti ne moraš odgovarati za druge nego ćeš polagati račun za sebe. Čemu se dakle
uplićeš?
Evo, ja poznajem sve i vidim sve što se zbiva pod suncem, i znam kako je s
kime, što misli, što hoće i kamo smjera njegova nakana. Sve valja dakle
povjeriti meni; a ti lijepo ostani na miru i pusti nemirnjaka raditi što ga je
volja.
Odgovarat će za sve što god bude učinio ili rekao, jer mene ne može prevariti.
2. Neka te ne muči briga za veliko ime, jer je
to samo sjena; a niti za prijateljstvo mnogih, ni da li te ljudi ljube.
To rađa samo rastresenošću i velikom tminom srca.
Rado bih ti progovorio riječ i otkrio tajne kad bi marljivo pazio na moj
dolazak i otvorio mi vrata srca. Budi na oprezu i bdij u molitvama pa se
ponizi u svemu.
Glava 25
U čemu se sastoji stalni mir srca i pravi napredak
Gospodin:
1. Sinko, rekao sam: »Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem: ne dajem
ga kao što svijet daje«. Svi žele mir; ali se svi ne brinu za ono što dovodi
do pravoga mira.
Mir je moj s onima koji su blaga i ponizna srca.
Tvoj će mir biti u mnogoj strpljivosti. Ako me budeš slušao i slijedio glas
moj, uživat ćeš veliki mir.
Sluga:
2. Što mi dakle valja činiti?
Gospodin:
3. Pazi na sebe u svakoj stvari što činiš i što govoriš; i svu svoju nakanu
usmjeri na to da omiliš jedino meni i da izvan mene ništa ne želiš i ne
tražiš.
Ali ni o riječima ili djelima drugih ne sudi nepromišljeno, niti se miješaj
u stvari, koje na tebe ne spadaju; i onda ćeš se rijetko ili malo
uznemiriti.
Ali ne oćutjeti nikada nikakve smutnje i ne podnositi nikakve tegote srca
ili tijela, to nije moguće u ovom životu nego to spada na vječni mir.
Nemoj dakle misliti da si polučio pravi mir ako ne oćutiš nikakve poteškoće;
niti da je sve dobro onda ako nemaš nikakvoga protivnika; niti da je sve
savršeno onda kad sve biva po tvojoj volji.
A ne smatraj se nečim velikim ni kad si veoma pobožan, ili se ugodno ćutiš;
jer se po tom ne prepoznaje pravi ljubitelj kreposti, niti se u tome sastoji
napredak i savršenstvo čovjekovo.
Sluga:
4. U čemu je dakle, Gospodine?
Gospodin:
5. U tom da se svim srcem svojim predaš u volju Božju; ne tražeći ono što je
tvoje ni u malom ni u velikom, ni sada ni u vječnosti; tako da jednakim
srcem ustraješ zahvaljujući
Bogu i u sreći i nesreći važući sve jednakom vagom.
Ako i postaneš tako jak i strpljiv u nadi da budeš spreman u svome srcu još
i na veće patnje, kad ostaneš bez unutarnje utjehe te se ne budeš pravdao
kao da ne bi smio ovo i ovoliko trpjeti, nego mene u svim odlukama mojim
proglasiš pravednim i smatraš svetim: onda hodaš istinskim i pravim putem
mira. I možeš se pouzdano ufati da ćeš opet u slavi i radosti gledati moje
lice.
Pa ako dođeš do potpunog preziranja samoga sebe, znaj da ćeš onda uživati
obilati mir koliko je to za života na zemlji moguće.
Glava 26
O uzvišenosti slobode duha, koja se postizava više poniznim molitvama nego učenjem
Sluga:
1. Gospode, to je značajka savršenoga čovjeka da nikada ne odvrati dušu od
promatranja nebeskih stvari, i da među mnogim brigama živi kao bez
brige, ne iz kakove lijenosti nego po nekom pravu slobodnoga duha koji ne
prianja neurednom sklonošću uz nijedno stvorenje.
2. Molim te, preblagi Bože moj, sačuvaj me od
briga ovoga života da se odviše ne zapletem; od mnogih potreba tijela da me
ne zarobi pohota, od svih duševnih zapreka da slomljen nevoljama ne postanem
malodušan.
Ne kažem da me sačuvaš od onih stvari koje svim srcem traži svjetska
taština; nego od ovih bijeda koje dušu sluge tvojega pod skupnim
prokletstvom čovječanstva bolno opterećuju i sprečavaju da ne može polučiti
slobode duha onoliko koliko bi to htio.
3. O Bože moj, neiskazana milino, obrati mi u
gorčinu svaku tjelesnu utjehu koja me odvraća od ljubavi prema vječnim
dobrima i vabi na nesreću k sebi pod vidom nekog vremenitog veselja.
Neka me ne svlada, Bože moj, neka me ne svlada tijelo i krv, neka me ne
prevari svijet i kratkotrajna slava njegova, neka mi ne podmetne nogu đavao
i njegova lukavština.
Daj mi snage da se oduprem, strpljivosti da podnosim, postojanosti da
ustrajem. Daj mi umjesto svih svjetovnih utjeha ono preblago pomazanje duha
tvoga, a umjesto putene ljubavi ulij mi ljubav prema imenu tvojemu.
4. Evo: jelo, pilo, odijelo i sva ostala
sredstva koja su potrebna za uzdržavanje tijela, teret su revnome duhu.
Daj nam se umjereno služiti takvim okrepama, a ne da se zapletemo u njih
od prevelike žudnje. Ne smijemo svega odbaciti, jer moramo podržavati život;
ali tražiti više nego što je potrebno i što više godi zabranjuje nam sveti
zakon; jer bi se inače tijelo uzoholilo protiv duha.
Neka me dakle u tom, molim, ruka tvoja ravna i poučava da ne prekoračim
granice.
Glava 27
Samoljubljenje nas odvraća od najvišeg dobra
Gospođin:
1. Sinko„ moraš dati sve za sve i da ništa ne bude tvoje.
Znaj da ti samoljublje više škodi nego sve drugo na svijetu. Kako koju stvar
zavoliš i uzljubiš, tako ona više ili manje prione uza te.
Ako tvoja ljubav bude čista, jednostavna i sređena, onda te stvari neće
zarobiti.
Nemoj žuditi za onim čega ne smiješ imati; nemoj imati ono što ti može
smetati i lišiti te unutarnje slobode. Čudno je da se svim srcem ne povjeriš
meni sa svime što možeš poželjeti ili imati.
2. Čemu se izjedaš nepotrebnom žalošću?
Zašto se umaraš suvišnim brigama? Drži se moje volje i nećeš trpjeti
nikakve štete. Ako tražiš ovo ili ono, i hoćeš biti sad ovdje, sad ondje,
radi svoje koristi i ugodnosti, nećeš nikada biti miran ni bez brige, jer će
se u svakoj stvari naći kakav nedostatak i na svakom će ti se mjestu tkogod
protiviti.
3. Ne pomaže nam dakle ako koju stvar stečemo
ili umnožimo izvana, nego naprotiv ako
je prezremo i s korijenom izbacimo iz srca.
To pravilo ne vrijedi samo za blago i bogatstvo, nego i za čast i za taštu
slavu, jer i sve to nestaje sa svijetom.
Položaj pruža malo zaštite ako ti manjka revnost duha; i neće dugo
potrajati onaj izvanjski mir koji si stekao ako nema pravoga temelja u
raspoloženju srca, to jest ako se ne osloniš na mene. Vanjštinom se možeš
promijeniti, ali ne poboljšati. Jer kad se pruži prilika i poslužiš se
njome, naići ćeš na ono od čega si bježao, čak i još više.
Molitva za očišćenje srca i za nebesku mudrost
4. Utvrdi me, Gospode, po milosti Duha Svetoga!
Podaj mi snage da ojačam u unutarnjosti i da svoje srce lišim svake
nepotrebne brige i stiske, te da me ne zavedu razne želje za bilokakvom
nevrijednom ili dragocjenom stvari; nego sve da promatram kao prolazno i
sebe kao prolaznoga skupa s njima. Jer ništa nije trajno pod suncem gdje je
sve taština i muka za dušu.
O kako je mudar koji tako gleda na stvari!
5. Daj mi, Gospode, nebesku mudrost da se
naučim tebe nadasve tražiti i nalaziti, nadasve osjećati i ljubiti, a
ostalo, po zakonu tvoje mudrosti, shvatiti kako jest.
Daj da se razborito klonem laskavaca, a strpljivo podnosim protivnika; jer
je velika mudrost ne dati se pokolebati od svakoga vjetra riječi i ne
poslušati Sirenu koja laskajući vabi na zlo, onda se sigurno hoda započetim
putem.
Glava 28
Protiv klevetničkih jezika
Gospodin:
1. Sinko, neka ti ne bude teško ako neki zlo misle o tebi te govore što ne
bi rado čuo. Ti
moraš još gore misliti o sebi i ne smatrati nikoga slabijim od sebe. Ako
živiš kao unutarnji
čovjek, onda nećeš mnogo vagati riječi koje lete. Nije mala mudrost šutjeti
u pravo vrijeme i dušom se obratiti k meni pa se ne dati smesti ljudskim
prosuđivanjem.
2, Neka ne bude tvoj mir u ustima ljudi: bilo
naime da o tebi sude dobro ili zlo, nisi ti zato postao drugi čovjek. Gdje
je pravi mir i prava slava? Zar nije u meni! Tko ne teži za
tim da se ljudima svidi, i niti se ne boji, da im se omrzi, taj će uživati
mnogo mira. Iz neuredne ljubavi i taštoga straha rađa se sav nemir
srca i sva rastresenost sjetila.
Glava 29
Kako valja zazivati i slaviti Boga kad navali kušnja
Sluga:
1. »Budi ime tvoje, Gospode, blagoslovljeno do vijeka«, što si htio da ova
napast i nevolja dođe na mene. Ne mogu joj izbjeći, nego se moram k tebi
uteći da me pomogneš i svedeš je na dobro. Gospode, sad sam u nevolji i nije
dobro srcu mojemu, nego me mnogo muči sadanja patnja. I sada, Oče ljubljeni,
što ću reći? Nahrupila je na me tjeskoba. »Izbavi me iz ovoga časa«. Ali
zato dođoh u ovaj čas, »da se ti proslaviš« kad budem veoma ponižen i kad me
ti oslobodiš. »Udostoj se, Gospode, izbaviti me«, jer što mogu ja siromah
učiniti i kamo ću ići bez tebe? Daj mi, Gospode, strpljivosti i ovaj put.
Pomozi me, Bože moj, i neću se bojati ma koliko bio pritisnut!
2. I što ću međutim reći? »Gospode, neka bude
volja tvoja«. Ja sam zbilja zaslužio biti u nevolji i teškoći.
Moram dakako trpjeti; i kamo sreće da bih trpio strpljivo dok prođe oluja i
bude bolje.
A moćna je, Svemogući, ruka tvoja da i ovu kušnju uzmeš od mene i ublažiš
njezin bijes te da posve ne podlegnem; kako si i prije češće radio sa mnom,
Bože moj, milosrđe moje!
I što je meni teže, to je tebi lakše »ova promjena desnice Svevišnjega«.