Gospodin:
1. Što govoriš, sinko? Prestani se žaliti i pogledaj muku moju i drugih svetaca.
»Još se nisi opirao do krvi«. Malo je što ti trpiš u poredbi s onima koji su tako mnogo pretrpjeli, tako jako bili iskušani, u tako teškoj nevolji bili, tako mnogostruko prokušani i izmučeni.
Moraš dakle dozvati sebi u pamet teže muke drugih da lakše snosiš, svoje koje su sasvim neznatne. :
Pa ako ti se ne čine sasvim neznatne, pripazi da i u tomu nije kriva tvoja nestrpljivost.
No bilo da su velike ili male, nastoj sve strpljivo podnositi.
 

2. Koliko se bolje spremiš za stradanje, toliko mudrije radiš i više zaslužuješ; lakše ćeš
također podnositi marljivo uvježbanim duhom.
Ne reci: ne mogu toga trpjeti od takvog čovjeka, niti mogu podnositi takva šta; nanio mi je tešku štetu, predbacuje mi čega nisam nikada mislio; no od drugoga ću rado trpjeti i smatrati da moram trpjeti. Luda je takva misao koja ne gleda na krepost strpljivosti, niti na to tko će je okrenuti, nego više gleda na osobe i nanesene uvrede.
 

3. Nije istinski strpljiv koji neće trpjeti nego koliko se njemu bude činilo pravo i od kog mu se bude svidjelo.
Istinski pak strpljiv ne gleda, koji ga čovjek muči; da li njegov poglavar, da li njemu jednak ili niži; da li dobar i svet čovjek, ili opak i nedostojan.
Nego bez razlike, što god ga i koliko god protivna zadesi od bilo kojeg stvorenja, sve to zahvalno prima iz ruke Božje i smatra za golemi dobitak; jer kod Boga ništa, ma kako maleno bilo, ali ako je za Boga pretrpljeno, neće moći ostati bez zasluge.
 

4. Budi dakle spreman na borbu ako želiš da budeš pobjednik.
Bez borbe nećeš polučiti krune strpljivosti.
Ako ne želiš trpjeti, nije ti stalo da budeš okrunjen.
Ako pak želiš da budeš okrunjen, onda se muževno bori, strpljivo podnosi. Bez rada se ne dolazi do počinka, bez borbe se ne dolazi do pobjede.
 

Sluga:
5. Gospode, neka mi bude moguće po milosti što mi se čini nemoguće po naravi!
Ti znaš da malo mogu trpjeti, da brzo postajem malodušan kad se pojavi kakva neznatna protivština.
Neka mi svaka nevolja radi imena tvojega postane mila i poželjna; jer trpjeti i mučiti se radi tebe vrlo je spasonosno mojoj duši.

Glava 20

Priznaj da si slab i da je ovaj život bijedan

Sluga:
1. »Priznat ću nepravdu svoju«; priznat ću tebi, Gospodine, slabost svoju.
Često je mala stvar koja me obara i ožalošćuje.
Odlučim da ću junački raditi, a kad dođe mala kušnja, onda sam u velikoj stisci.
Katkada je vrlo neznatna stvar koja mi uzrokuje tešku kušnju.
I kad smatram da sam donekle siguran, jer napasti ne osjećam, nađem se katkada gotovo svladanim i od lakoga daha.
 

2. Vidi dakle, Gospodine, poniznost moju i slabost moju tebi svestrano poznatu.
Smiluj se i »izbavi me od blata, da se ne udavim« i da ne ostanem zauvijek zabačen.
Ono što me tako često muči i posramljuje pred tobom, jest što sam tako nestalan i slab da se oprem strastima.
Pa i ako me ne dovode do pristanka, ipak mi je mučna i teška njihova navala, i gadi mi se veoma živjeti tako svaki dan u borbi.
Odatle mi biva jasna moja slabost što odurne slike mašte mnogo lakše dolaze nego prolaze.
 

3. O da bi, silni Bože Izraelov,  revnitelju vjernih duša, pogledao na muku i bol sluge svojega i bio uz njega u svemu što god poduzme!
Ojačaj me nebeskom snagom, da ne bi prevladao stari čovjek: bijedno tijelo koje još uvijek nije podvrgnuto duhu; tijelo protiv kojega se moram boriti dokle god dišem u ovom jadnom životu.
Jao, kakav je to život gdje ne manjkaju nevolje i bijeda, gdje je sve puno zamki i neprijatelja.
Jer tek što jedna nevolja ili kušnja prođe, druga nadolazi; pa dok još traje i prva borba, nadolaze već mnoge druge i to iznenada.
 

4. Pa kako možemo i ljubiti život skopčan s tolikim gorčinama, podvrgnut tolikim nesrećama i bijedama?
Kako se može i zvati životom kad rađa tolikim smrtima i kugama?
Pa ipak ga mnogi ljube i nastoje se u njemu veseliti.
Često prigovaramo svijetu da je lažan i tašt, a ipak ga ne ostavljamo lako, jer su požude tijela odviše jake. Ali jedno nas nagoni da ga ljubimo, a drugo da ga preziremo.
Na ljubav nas svijeta nagoni požuda očiju, požuda puti i oholost života; ali kazne i bijede koje ih slijede, rađaju mržnjom i ogavnošću prema svijetu.
 

5. Ali nažalost opaka naslada pobjeđuje srce odano svijetu da smatra slašću robovati sjetilima; jer miline Božje  i unutarnji čar kreposti nije niti vidjelo niti kušalo.
Oni pak koji potpuno preziru svijet i trude se živjeti Bogu u svetoj stegi, tima nije nepoznata božanska slast,  obećana onima koji se doista ođrekoše svijeta i jasnije vide kako je svijet u teškoj zabludi i kako se na razne načine vara.

Glava 21

Valja tražiti mir u Bogu nad sva dobra i darove

Sluga:
1. Nadasve i u svemu počivat ćeš, dušo moja, uvijek u Gospodinu, jer je on vječni počinak svetaca. Daj mi, preslati i premili Isuse, počivati  u  tebi nad svako stvorenje,  nad svaki spas i ljepotu, nad svaku slavu i čast, nad svaku moć i dostojanstvo, nad svaku znanost i umovanje, nad sve bogatstvo i umjetnost, nad svako veselje i klicanje, nad svaki dobar glas i pohvalu, nad svaku milinu i utjehu, nad svaku nadu i obećanje, nad svaku zaslugu i želju, nad sve darove i poklone koje možeš dati i pružiti, nad svaku radost i slavljenje, koje duša može shvatiti i oćutjeti, napokon nad anđele i arkanđele i nad svu vojsku nebesku, nad sve vidljivo i nevidljivo i nad sve što nisi Ti, Bože moj!
 

2. Jer si ti, Gospode Bože moj, najbolji od svega, ti jedini najviši, ti jedini najmoćniji, ti
jedini najdovoljniji i najpuniji, ti jedini najmiliji i najutješniji, ti jedini najljepši i najljubežljiviji, ti jedini najplemenitiji i najslavniji od svega,  u kome sva  dobra zajedno  i savršeno jesu, uvijek su bila i bit će! Zato je premalo i nedovoljno što god mi daruješ osim sebe ili što god o sebi objaviš ili obećaš, ako tebe ne vidim i potpuno ne zadobijem.
Jer ne može srce moje zbilja istinski počivati niti biti posve zadovoljno, ako ne počine u tebi i ako se ne izdigne nad sve darove i svako stvorenje.
 

3. O premili moj zaručniče, Isuse Kriste, ljubitelju prečisti, gospodaru svega stvorenja: tko će mi dati krila istinske slobode da poletim i počinem u tebi?
O kad će mi biti dozvoljeno da se sasvim bavim s tobom i vidim kako si sladak, Gospode Bože moj?
Kad ću se potpuno sabrati u tebi da od ljubavi tvoje ne znam više za sebe, nego samo za tebe, iznad svakog shvaćanja i načina, na način koji nije svima poznat?
Sada pak često uzdišem i svoju nesreću bolno nosim. Jer nailazim na mnoga zla u ovoj dolini bijede koja me često smetu, ražaloste i zastiru oblakom; češće me smetaju i rastresaju, privlače i zapliću da ne mogu slobodno k tebi i da ne uživam u dragim zagrljajima s kojima uvijek raspolažu blaženi duhovi. Neka te gane moj uzdah i mnogostruka žalost na zemlji.
 

4. O Isuse, sjaju vječne slave, utjeho lutajuće duše, k tebi su upravljena usta moja bez
glasa i govori ti moja šutnja.
Dokle će još krzmati da dođe Gospodin moj? Neka dođe k meni siromašku svome i razveseli me. Neka ispruži ruku svoju i izbavi mene bijednika od svake tjeskobe. Dođi, dođi; jer bez tebe neće biti veselog ni jednog dana ni časa; jer si ti radost moja i bez tebe je prazan stol moj.
Bijedan sam i na neki način utamničen i opterećen okovima dok me ne okrijepiš svjetlom svoje prisutnosti i ne povratiš mi slobodu i ne pokažeš mi ljubezno lice svoje.
 

5. Neka drugi traže mjesto tebe što god hoće; meni se međutim ništa ne sviđa i ništa mi
se neće svidjeti nego samo ti, Bože moj, nada moja i vječni spas.
Neću šutjeti, neću prestati moliti dok se ne povrati milost tvoja i dok mi ne progovoriš u nutrini.
 

Gospodin:
6. Evo me! Evo me kod tebe, jer si me zazvao. Tvoje suze i želja duše tvoje, tvoje poniženje i skrušenost srca sklonili su me i doveli k tebi.
 

Sluga:
7. I rekoh:  Gospodine,  zazvah te i zaželio sam  te  uživati,   spreman  prezreti  sve   poradi tebe. Jer ti si me prije potakao da te tražim.
Budi dakle blagoslovljen, Gospode, »jer si učinio ovo dobro sluzi svojemu« prema veličini milosrđa svojega.
Što ima drugo da kaže sluga tvoj pred tobom nego da se veoma ponizi pred tobom, sjećajući se uvijek vlastite opačine i niskosti?
Nema naime sličnoga tebi među svim krasotama neba i zemlje.
Tvoja su djela vrlo dobra, sudovi tvoji istinski i tvoja providnost upravlja sve. Neka ti dakle bude hvala i slava, o Oče Mudrosti, neka te hvale i blagoslivlju moja usta, moja duša, a istodobno i sva stvorenja.

Glava 22

O sjećanju na mnogobrojna dobročinstva Božja

Sluga:
1. Otvori, Gospode, srce moje zakonu svojemu i uči me  hodati putem zapovijedi tvojih.
Daj mi spoznati volju tvoju i sjećati se s velikim poštovanjem i marljivim razmatranjem kako općenitih tako i posebnih tvojih dobročinstava; da ti uzmognem odsada dostojno zahvaljivati.
Zaista znadem i priznajem da ti ni za najmanju stvarcu ne mogu dostojno zahvaliti. Manji sam od svih primljenih dobara; i kad gledam na tvoju plemenštinu, ponestaje mi daha pred njezinom veličinom.
 

2. Što god imamo,   bilo  na  tijelu  bilo  na duši, i što god posjedujemo izvana ili iznutra,
po naravi ili vrhunaravno — tvoja su dobročinstva; i hvale tebe, dobročinitelja, blagoga i
dobroga,   od koga  smo primili  sva dobra.  Pa makar  je  jedan  primio  više,  a  drugi  manje, ipak je sve tvoje i bez tebe ne možemo imati niti ono što je najmanje.
Onaj koji je primio više ne može se dičiti svojom zaslugom, niti se uzdizati nad druge, niti se rugati nižemu; jer je onaj veći i bolji koji sebi manje pripisuje i koji je u zahvaljivanju ponizniji i vjerniji. I tko se smatra gorim od svih i drži se za nedostojnijega, taj je prikladniji da dobije veće milosti.
 

3. Tko je pak manje primio, ne smije se žalostiti niti srditi, niti zavidjeti bogatijemu; nego
mora  više  gledati  na  tebe;  i hvaliti  nadasve tvoju dobrotu, koja tako obilato, tako badava i rado, ne gledajući tko je tko, dijeli svoje darove.
Sve je od tebe, zato te valja u svemu hvaliti. Ti znadeŠ što je korisno kome darovati; i zašto ovaj ima manje, a onaj više.
0 tome nije odlučivati nama nego tebi kod  kojega su utvrđene zasluge pojedinaca.
 

4. Stoga, Gospode Bože, smatram takođe za veliko dobročinstvo ako nemam mnogo onoga odakle — izvana i prema ljudskom shvaćanju — izvire hvala i slava.
I stoga  kad   netko  promatra  siromaštvo   i bijedu svoje osobe, ne samo da ne smije radi toga osjećati jada  ili  žalosti  ili  malodušnosti, nego  naprotiv  utjehu  i  veliko  veselje;  jer si ti, Bože, siromašne i ponizne i od ovoga svijeta prezrene  izabrao  sebi  za  pouzdanike  i  prijatelje.
O tome svjedoče sami tvoji apostoli koje si »postavio za prvake nad svom zemljom«. Bez ikakve žalbe živjeli su na svijetu; tako ponizni i priprosti, bez svake zlobe i lukavštine, da su se veselili što »mogu trpjeti pogrde radi tvoga imena«; i veoma su rado primali ono od  čega svijet zazire.
 

5. Ništa dakle ne smije onoga koji te ljubi i pozna tvoja dobročinstva, tako veseliti kao to da je tvoja volja u njemu i ono što se tebi svidjelo odrediti odvijeka.
Mora biti posve zadovoljan i utješen da isto tako voli biti najmanji kao što tko drugi želi biti najveći.
I bit će tako miran i zadovoljan s najzadnjim mjestom kao da je na prvom.
Prezren i odbačen, bez ikakvog imena i glasa, bit će kao da je od drugih časniji i veći na svijetu.
Jer tvoja volja i ljubav za tvoju čast moraju nadvisiti sve: i moraju ga više tješiti i više mu se sviđati nego sva dobročinstva koja su mu dana ili će mu se dati.

Glava 23

Četiri stvari, koje donose veliki mir