Toma Kempenac: Nasljeduj Krista
u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca

Knjiga prva

Opomene korisne za duhovni život

Glava 6 - 10

Glava 6
O neurednim sklonostima

1. Kad god čovjek za nečim neuredno teži, odmah je u sebi nemiran. Oholica i lakomac nikada ne miruju; siromah i ponizan duhom živi u velikom miru. Čovjek, koji nije još posve upokorio sebe, brzo pada u napast, te ga sitne i bezvrijedne stvari svladaju. Slab duhom i na neki način još puten je sklon sjetilnim stvarima, teško se može posve oteti zemaljskim željama. I zato se često žalosti kad si što uskrati; rado se također srdi, ako mu se tko opire.

2. Ako pak slijedi ono za čim žudi, odmah ga tišti grižnja savjesti; jer je slijedio svoju strast koja ništa ne pomaže da dođe do mira što ga je tražio. Pravi se dakle mir srca nalazi u opiranju strastima, a ne služenju strastima. Nema dakle mira u srcu putena čovjeka, niti u srcu čovjeka odana izvanjskim stvarima, nego u revnom i duhovnom.

Glava 7
O izbjegavanju ludog pouzdanja i obijesti

1. Lud je tko svoju nadu stavlja u ljude ili u stvorenja. Ne stidi se služiti drugima iz ljubavi prema Isusu Kristu i izgledati siromahom na ovom svijetu. Ne oslanjaj se na samoga sebe, nego postavi svoju nadu u Boga. Učini koliko je to do tebe, a Bog će pomoći tvojoj dobroj volji. Ne ufaj se u svoje znanje ili u lukavštinu bilo kojeg živog bića, nego radije u milost Božju koja pomaže ponizne, a ponizuje one koji se preuzetno uzdaju u se.

2. Ne hvali se, ako si bogat ili ako imaš moćnih prijatelja, nego se diči Bogom koji sve daje, a nadasve želi dati samoga sebe. Ne diči se veličinom ili ljepotom tijela koju neznatna bolest kvari i nagrđuje. Ne dopadaj se sam sebi radi svoje sposobnosti ili duha da ne bi omrznuo Bogu čije je sve što god imaš dobra po naravi.

3. Ne smatraj se boljim od drugih da ne bi možda bio smatran gorim pred Bogom, koji zna što je u čovjeku. Ne uzoholi se radi svojih dobrih djela, jer sudovi Božji glase drukčije nego sudovi ljudski; i njemu se često ne dopada što se ljudima sviđa. Ako je što dobra u tebi, o drugima misli još bolje da sačuvaš poniznost. Ne škodi ako se svima podložiš; ali škodi veoma ako se ispred ikoga postavljaš. U poniznoga je neprekidan mir; a u srcu oholice često je zavist i srdžba.

Glava 8
Valja se čuvati prevelike povjerljivosti

1. Ne otkrivaj svakome čovjeku svoga srca (Sir 8, 22) nego s mudrim i bogobojaznim čovjekom pretresaj svoju stvar. Budi rijetko u saobraćaju s mladim ljudima i strancima. Nemoj se ulagivati bogatašima i ne pojavIjuj se rado pred velikašima. Druži se s poniznima i priprostima, s pobožnima i čestitima, i bavi se onim što služi za popravljanje. Ne budi posebno povjerljiv ni s jednom ženom, nego općenito sve dobre žene preporuči Bogu. Samo Bogu i anđelima žudi biti prijatelj, a kloni se poznanstva ljudi.

2. Ljubiti moramo sve ljude, ali prevelika prisnost nije od koristi. Katkada se događa da nam nepoznata osoba svijetli radi dobrog glasa koji se čuje o njoj, a ipak njezina prisutnost neugodna je onima koji je gledaju izbliza. Mislimo katkada da se radi našeg drugovanja sviđamo drugima, a počinjemo im bivati mrski radi loših običaja koje u nama opažaju.

Glava 9
O poslušnosti i podložnosti

1. Vrlo je velika stvar biti vezan poslušnošću, živjeti pod poglavarima i ne biti svoj gospodar. Mnogo je sigurnije biti podređen nego poglavar. Mnogi se dadu vezati poslušnošću više iz nužde nego iz ljubavi; i takovi osjećaju muku te rado mrmljaju: a nikad neće polučiti slobodu duha, ako se svim srcem ne podvrgnu poradi Boga. Trči amo ili tamo, nećeš naći mira, osim u poniznoj podložnosti pod upravom poglavara. Utvaranje da je drugdje ljepše i promjena mjesta mnoge je prevarilo.

2. Istina je da svaki voli raditi prema svome mišljenju, i više se priklanja onima koji osjećaju s njime. No ako je Bog među nama, onda je potrebno da radi dobra mira napustimo katkada svoje mišljenje. Tko je tako mudar da bi mogao sve potpuno znati? Nemoj se dakle odviše pouzdavati u svoje mišljenje, nego nastoj rado poslušati također mišljenje drugih. Ako je tvoje mišljenje dobro, pa ga ipak radi Boga napustiš, više ćeš time napredovati.

3. Čuo sam, naime, često da je sigurnije slušati i primati savjet, negoli ga davati. Može se također dogoditi da je svačije mišljenje dobro; ali ne htjeti pristati uz druge, kad to zahtijeva razum ili pametan razlog, znak je oholosti i tvrdoglavosti.

Glava 10
Čuvajmo se suvišnih riječi

1. Čuvaj se ljudske buke kolikogod možeš; jer mnogo smeta baviti se svjetovnim poslovima, makar se to vrši i u dobroj nakani. Taština nas naime brzo prlja i zarobljuje. Mnogo puta bih volio da sam šutio i da nisam bio među ljudima. No zašto tako rado razgovaramo i međusobno pričamo, kad se ipak rijetko vraćamo na šutnju bez povrede savjesti? Zato se tako rado razgovaramo, jer se međusobnim razgovorima nastojimo utješiti i želimo olakšati srce, izmučeno raznim mislima. I veoma rado volimo razgovarati i misliti o onome što jako volimo ili za čim žudimo, ili što osjećamo da nam je protivno.

2. Ali nažalost! Često brbljamo tašto i bez svrhe. Jer ta izvanjska utjeha nanosi veliku štetu unutarnjoj i božanskoj utjehi. Zato moramo bdjeti i moliti da vrijeme ne potrošimo uzalud. Ako je od koristi i ako se može govoriti, onda govori ono što služi za duhovno uzdizanje. Zla navika i nemarnost oko našeg napretka mnogo pridonosi neopreznosti naših usta. Ali je pobožni razgovor o duhovnim stvarima od velike koristi za duhovni napredak, napose gdje su združeni u Bogu oni koji su jednog srca i duše.