Toma Kempenac: Nasljeduj Krista

u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca

Knjiga prva

Opomene korisne za duhovni život

Glava 21 - 25

Glava 21
O skrušenju srca

1. Ako želiš štogod napredovati ostani u strahu Božjem i nemoj biti odviše raspušten, nego obuzdaj sva svoja osjetila i ne podaj se neskladnom veselju.
Skruši se radije u srcu i postat ćeš pobožan.
Skrušenost donosi mnoga dobra koja razuzdanost običava brzo izgubiti.
Čudno je da se čovjek ikada može savršeno radovati u ovom životu kad razmatra svoje progonstvo i tolike pogibelji za svoju dušu pa o tome razmišlja.

2. Poradi lakoumnosti srca i nemarnosti za svoje pogreške ne ćutimo boli svoje duše; nego se često smijemo gdje bismo s pravom morali plakati.
Nema prave slobode ni pravog veselja osim u strahu Božjemu, a uz dobru savjest.
Sretan, koji je u stanju odstraniti svaki uzrok rastrešenosti i usredotočiti se na svetu skrušenost.
Sretan koji odbacuje od sebe sve što bi moglo zaprljati ili otežati njegovu savjest.
Bori se odvažno. navika se savladava navikom.
Ako budeš znao ne pačati se u ljude, i oni će pustiti tebe da mirno vršiš svoj posao.

3. Ne miješaj se u tuđe stvari niti se uplići u poslove viših. Nadziri uvijek ponajprije sebe i osobito opominji samog sebe prije svih koji su ti dragi.
Ako ti ljudi nisu skloni, nemoj se radi toga žalostiti; nego neka ti bude teško to što se ne svladavaš dosta dobro i oprezno, kao što se pristoji sluzi Božjemu i pobožnom redovniku.
Često je korisnije i sigurnije da čovjek nema mnogo utjehe u ovom životu, osobito što se tiče ljudske utjehe.
No i ako nemamo božanske utjehe, ili ako je rjeđe osjećamo, sami smo krivi, jer ne idemo za skrušenošću srca i ne odričemo se taštih i izvanjskih utjeha.

4. Priznaj da si nedostojan božanske utjehe, a više vrijedan svakojake tuge.
Kad je čovjek savršeno skrušen, onda mu je dosadan i gorak cio svijet.
Dobar čovjek nalazi dovoljno razloga da tuguje i plače.
Bilo naime da promatra sebe, bilo da misli na drugoga, zna da nitko ovdje ne živi bez tuge.
I što se pomnjivije ispituje, to više i tuguje.
Predmet pravedne boli i unutarnje skrušenosti naši su grijesi i mane u kojima ležimo tako zapleteni da smo rijetko u stanju razmatrati nebeske stvari.

5. Kad bi češće mislio na svoju smrt nego na dug život, nema sumnje da bi revnije nastojao oko svoga popravka.
Kad bi također otvoreno vagnuo buduće kazne u paklu i čistilištu, mislim da bi rado podnosio napore i boli i da ne bi strepio pred nikakvom strogošću.
No, jer te stvari ne dopiru do srca, a još uvijek volimo što nam godi, zato ostajemo hladni i posve lijeni.

6. Često je kriva nestašica duha što se jadno tijelo tako lako žali.
Moli se dakle ponizno Bogu da ti dade duh skrušenja i govori s prorokom: »Nahrani me, Gospode, kruhom suza i napoji me obilno suzama« (Ps 79, 6).

Glava 22
O razmatranju ljudske bijede

1. Bijedan ti, bio gdje mu drago i okrenuo se kuda hoćeš, ako se ne obratiš k Bogu.
Što se uzrujavaš, ako ti ne uspijeva kako hoćeš i želiš?
Tko je taj koji ima sve prema svojoj volji? Niti ja, niti ti, niti itko od ljudi na zemlji.
Nema nikoga na svijetu bez neke žalosti i stiske, makar bio kralj ili Papa.
A komu je ipak bolje? Svakako onom koji je u stanju da trpi nešto za Boga.

2. Mnogi slabi i nestalni kažu: evo, kako lijep život ima onaj čovjek! Kako je bogat! Kako velik! Kako moćan i uzvišen!
Ali pogledaj na nebeska dobra i vidjet ćeš da sva ta vremenita dobra nisu ništa; nego vrlo nesigurna i više tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez brige i straha.
Ne sastoji se sreća čovjekova u izobilju zemaljskih dobara, nego je dovoljna srednja mjera.
Zaista je bijeda živjeti na zemlji.
Koliko čovjek nastoji biti duhovniji, toliko mu je sadašnji život mučniji: jer bolje ćuti i jasnije vidi manjke ljudske raspadljivosti. Jer jesti, piti, bdjeti, spavati, počivati, raditi i biti podvrgnut drugim potrebama naravi zaista je velika bijeda i muka za pobožnog čovjeka koji bi rado htio biti riješen i slobodan od svakoga grijeha.

3. Jer tjelesne potrebe veoma pritištu unutarnjeg čovjeka na ovom svijetu. Zato prorok pobožno moli da bi bio izbavljen od njih, govoreći: "Izbavi me iz tjeskoba mojih, Gospode!" (Ps 24, 17).
No jao onima koji ne poznaju svoje bijede! A još više onima koji ljube ovaj bijedni i raspadljivi život!
Jer toliko su se neki prilijepili uz njega (makar radom ili prosjačenjem jedva zasluže najpotrebnije) da se ne bi nimalo brinuli za kraljevstvo Božje kad bi mogli uvijek ovdje živjeti.

4. O, ludi i nevjerna srca koji su tako duboko ogrezli u zemaljštini da samo zemaljski misle!
Ali će bijednici na koncu života teško oćutjeti kako je bilo nisko i ništavno što su ljubili.
Sveci pak Božji i svi pobožni prijatelji Kristovi nisu gledali na ono što se sviđa tijelu, niti što je ugledno na ovom svijetu; nego je sva njihova nada i nakana smjerala na vječna dobra.
Sva se njihova želja dizala gore, prema onome što je trajno i nevidljivo, da ih ne bi ljubav prema vidljivim stvarima povukla u blato.

5. Ne gubi, brate, nade da ćeš napredovati duhovno; jer imaš vremena i sad je čas.
Zašto želiš odgoditi svoju odluku?
Ustani i odmah počni i reci: »Sad je vrijeme za rad, sad je vrijeme borbe, sad je zgodno vrijeme da se popravimo.«
Kad si u bijedi i nevolji, tada je vrijeme štogod zaslužiti.
Moraš proći kroz vatru i vodu prije nego dođeš na čistinu.
Ako sam sebe ne prisiliš, nećeš nadvladati mane.
Dokle god smo u ovom krhkom tijelu, ne možemo biti bez grijeha, niti živjeti bez muke i boli.
Htjeli bismo biti prosti od svake bijede; no jer smo grijehom izgubili nevinost, izgubili smo i istinsko blaženstvo.
Stoga moramo biti pametni i čekati na Božje milosrđe dok prođe nepravda i dok život ne proguta što je smrtno.

6. O, kako je krhka ljudska narav, uvijek sklona na grijehe!
Danas ispovijedaš svoje grijehe, a sutra nanovo počinješ ono što si ispovijedio.
Sada odlučiš da ćeš se čuvati, a za koji čas radiš kao da nisi ništa odlučio.
Imamo dakle razloga poniziti sami sebe i nikada ne misliti što veliko o sebi, jer smo tako krhki i nestalni. Vrlo brzo možemo izgubiti nemarnošću što smo mnogim trudom i konačno jedva stekli milošću.

7. Što će još biti s nama na koncu kad smo tako rano postali mlitavi? 
Jao nama, ako se hoćemo tako predati miru, kao da već vlada mir i sigurnost, dok još nema ni traga pravoj svetosti u našem vladanju.
Bilo bi vrlo potrebno da nanovo kao dobri novaci budemo poučeni kako se najbolje vladati; pa bi možda bilo nade za popravak i za veći duhovni napredak u budućnosti.

Glava 23
O razmatranju smrti

1. Brzo će biti svršeno ovdje s tobom; stoga pogledaj kako je s tobom: danas je čovjek živ, a sutra ga više nema.
A kada ga nestane s očiju, brzo nestana i iz srca.
O ludog li i tvrdog srca ljudskoga što gleda samo na sadanje stvari, a ne predviđa radije ono što će doći! U svakom činu i misli tako se vladaj kao da ćeš danas umrijeti.
Kad bi imao čistu savjest, ne bi se mnogo bojao smrti.
Bolje se čuvati grijeha nego izbjegavati smrt.
Ako danas nisi spreman, kako ćeš biti sutra?
Sutra je nesiguran dan i tko zna da li će biti na raspolaganju?

2. Što koristi dugo živjeti kad se tako malo popravljamo?
Ah, dug život ne popravlja uvijek čovjeka, nego često još više umnaža krivnju.
Kamo sreće da smo barem jedan dan čestito živjeli na ovom svijetu!
Mnogi broje godine nakon obraćenja, ali je često slabi plod poboljšanja.
Ako je teško umrijeti, možda će još pogibeljnije biti dulje živjeti.
Blažen koji uvijek ima pred očima čas svoje smrti i svaki dan se na nju pripravlja.
Ako si vidio kada čovjeka kako umire, onda drži na pameti da ćeš i ti istim putem poći.

3. Kad dođe jutro, drži da nećeš doživjeti večer. A kad dođe večer, ne usuđuj se nadati jutru.
Budi dakle uvijek spreman i tako živi da te smrt nikada ne zateče nepripravna. Mnogi umiru na mjestu i iznenada. Jer, »u čas, u koji ne mislite, doći će Sin čovječji« (Lk 12, 40).
Kad dođe ona zadnja ura, počet ćeš mnogo drukčije misliti o čitavom svom prošlom životu i veoma ćeš žaliti što si bio tako nemaran i mlitav.

4. Kako je sretan i razborit koji nastoji biti sada u životu onakav, kakav želi biti u smrti!
Veliku nadu u sretnu smrt ulit će ti posvemašnje preziranje svijeta, žarka želja napredovati u krepostima, ljubav prema stegi, nastojanje oko pokore, spremnost na poslušnost, odricanje samog sebe i podnošenje svake protivštine iz ljubavi prema Kristu.
Mnogo dobra možeš učiniti dok si zdrav; ali kad oboliš, ne znam što ćeš moći.
Malo se njih popravi radi bolesti; tako se i oni rijetko posvećuju koji mnogo idu na hodočašća.

5. Ne pouzdavaj se u prijatelje i bližnje i ne odlazi za budućnost svoga spasenja, jer će te ljudi brže zaboraviti nego li misliš.
Bolje se sada pravodobno pobrinuti i nešto dobra pred sobom poslati nego se pouzdati u tuđu pomoć.
Ako nisi sada sam za sebe zabrinut, tko će biti za tebe zabrinut u budućnosti? Sada je veoma dragocjeno vrijeme.
»Sada su dani spasenja, sada je pravo vrijeme« (2 Kor 6, 2).
Ali je žalosno da ga korisnije ne trošiš gdje bi mogao zaslužiti da uzmogneš jednom vječno živjeti! Doći će vrijeme kad ćeš zaželjeti jedan sat ili čas da se popraviš, ali ne znam da li ćeš ga izmoliti.

6. Gle, predragi, iz kakve bi se pogibelji mogao osloboditi, iz kako velikog straha izbaviti kad bi se sada bojao i mislio na smrt! Nastoj sada tako živjeti da se u času smrti možeš više radovati nego bojati.
Uči se sada umirati svijetu da onda počneš živjeti s Kristom. Uči se sada sve prezirati da onda možeš slobodno poći Kristu.
Obuzdavaj sada svoje tijelo pokorom da se onda uzmogneš sigurno pouzdati.

7. Ah, luđače, što razmišljaš da ćeš dugo živjeti, kad nisi siguran ni za jedan dan?
Kako su se mnogi prevarili i iznenada se rastavili s tijelom!
Koliko put si čuo gdje govore kako je onaj pao od mača, onaj se utopio, onaj padnuvši s visine slomio šiju, onaj se ukočio od jela, onaj umro za vrijeme igre.
Jedan je umro od ognja, drugi od željeza, jedan od kuge, jedan od razbojničke ruke; i tako svi svršavaju smrću, a život ljudski prolazi brzo kao sjena.

8. Tko će se sjećati tebe poslije tvoje smrti? I tko će moliti za tebe? Što god možeš činiti, čini, predragi, čini sada, jer ne znaš kada ćeš umrijeti, a ne znaš ni što te iza smrti čeka.
Dok imaš vremena, skupljaj sebi besmrtno blago. Ne misli ni o čem drugom nego o svom spasenju; brini se samo za ono što je Božje.
Priskrbi si sada prijatelje štujući svece Božje i nasljedujući njihove čine; da te oni, kad odeš s ovoga svijeta, »prime u vječne stanove« (Lk 16, 9).

9. Vladaj se kao putnik i gost na zemlji koga se ništa ne tiču svjetski poslovi.
Neka ti srce ostane slobodno i uzdignuto k Bogu, »jer ovdje nemamo grada koji će ostati« (Heb 13, 14).
Tamo upravljaj molitve i svagdanje uzdahe sa suzama da tvoja duša zasluži iza smrti sretno prijeći Gospodinu. Amen.

Glava 24
O sudu i kaznama grešnika

1. U svemu gledaj na konac i kako ćeš stajati pred Sucem kojemu nije ništa sakriveno; koji se ne da ublažiti darovima i ne prima isprike; nego će suditi kako je pravo.
O bijedni i ludi grešniče! Što ćeš odgovoriti Bogu koji zna za sve tvoje opačine; ti, koji se katkada bojiš pogleda rasrđenog čovjeka?
Zašto se ne pobrineš za sebe za dan suda kad te nitko drugi neće moći opravdati ili braniti; nego će svaki biti sam sebi dovoljan teret?
Sada je tvoj trud koristan, sada može biti primljen tvoj plač, uslišani uzdasi, sada tvoja bol zadovoljava i pročišćuje.

2. Strpljiv čovjek prolazi kroz veliko i spasonosno čistilište kad podnoseći nepravde više tuguje radi tuđe zlobe nego radi nepravde sebi nanesene; kad se rado moli za one koji mu se protive, i od srca oprašta krivice; kad ne krzma moliti oproštenje od drugih; kad se radije smiluje nego rasrdi; kad često nanosi samome sebi silu i nastoji na svaki način podvrgnuti tijelo duhu.
Bolje se sada očistiti od grijeha i iskorjenjivati mane nego ih ostavljati za čišćenje u budućem životu.
Zaista varamo sami sebe radi neuredne ljubavi kojom ljubimo tijelo.

3. Što će drugo proždirati onaj oganj ako ne tvoje grijehe?
Što više sada štediš sam sebe i ugađaš tijelu, toliko ćeš bolnije poslije otplaćivati i veću građu spremaš za gorenje.
U čemu je tko pogriješio, u onom će biti i teže kažnjen. Tamo će goniti lijenčine ražarenim šiljcima, a neumjerene u jelu i piću mučit će silnom žeđom i glađu.
Tamo će bludnike i ljubitelje naslada polijevati gorućom smolom i smrdljivim sumporom; a zavidnici će od bola zavijati kao bijesni psi.

4. Neće, biti ni jedne mane koja neće imati svoje posebne muke. Tamo će oholice biti zasićeni svakom sramotom, a lakomce će pritisnuti najveća oskudica.
Tamo će biti teži jedan sat kazne nego li ovdje sto godina najstrože pokore.
Tamo nema nikakva počinka, nikakve utjehe za osuđene; ovdje ipak katkada otpočinemo od rada i uživamo u utjehi prijatelja.
Pobrini se sada i oplakuj grijehe svoje da uzmogneš na dan suda biti siguran s blaženima.
Tada će naime »pravednici s velikom sigurnosti stupiti nasuprot onima koji su ih nekoć pritiskivali i tlačili« ( Mudr 5, 1).
Tada će ustati da sudi onaj koji se sada ponizno podvrgava suđenjima ljudskim.
Onda će siromah i ponizan biti pun pouzdanja, a oholica će strahovati kud god se okrenuo.

5. Onda će se vidjeti da je bio mudar na svijetu onaj koji se naučio radi Krista biti lud i prezren.
Onda će nam biti mila svaka nevolja strpljivo podnesena i "svaka će zloća zatvoriti svoja usta" (Ps 106, 42).
Onda će se radovati svaki pobožni čovjek, a tugovat će svaki bezbožac.
Onda će se tijelo izmučeno pokorom više radovati nego da smo ga uvijek hranili nasladama.
Onda će sjati prosto odijelo, a potamnjeti svaka fina odjeća.
Onda ćemo više hvaliti siromašnu kućicu nego pozlaćenu palaču.
Onda će više značiti postojana strpljivost nego sva moć ovoga svijeta.
Onda će biti više uzdignuta priprosta poslušnost nego sva svjetska lukavost.

6. Onda će nas više veseliti čista i dobra savjest nego učena filozofija.
Onda će više značiti prezir bogatstva nego sve zemaljsko blaga. Onda ćeš biti više utješen radi pobožne molitve nego radi izabranih jela. Onda ćeš se više veseliti radi obdržavane šutnje nego radi dugoga pričanja.
Onda će više vrijediti sveta djela nego mnoge lijepe riječi.
Onda će se više dopadati strog život i oštra pokora nego sve zemaljske naslade.
Uči sada malo trpjeti da onda budeš oslobođen od težih stvari.
Kušaj najprije ovdje što ćeš moći poslije.
Ako sada možeš tako malo podnositi, kako ćeš moći podnositi vječne muke?
Ako te sada kakva mala muka čini tako nestrpljivim, što će istom učiniti pakao?
Evo, zaista ne možeš dva veselja uživati: veseliti se ovdje na svijetu i poslije kraljevati s Kristom.

7. Da si sve do današnjeg dana živio uvijek u častima i nasladama, što bi ti sve to koristilo kad bi ovaj čas morao umrijeti?
Sve je dakle taština osim ljubiti Boga i njemu jedinome služiti.
Tko naime ljubi Boga svim srcem, on se ne boji ni smrti, ni kazne, ni suda, ni pakla; savršena ljubav pribavlja siguran pristup k Bogu.
A koga još i sada veseli griješiti, nije čudo ako se boji smrti i suda.
Ako te još ljubav nije kadra odvratiti od zla, ipak je dobro da te barem strah od pakla obuzdava.
Ali tko zabacuje strah Božji, neće moći dugo ustrajati u dobru nego će brzo upasti u mreže đavlove.

Glava 25
O revnom popravku sveha našeg života

1. Budi revan i marljiv u službi Božjoj i često razmišljaj o tome: čemu si došao i zašto si napustio svijet? Zar ne zato da živiš za Boga i postaneš duhovan čovjek?
Revnuj dakle za napretkom, jer ćeš za kratko vrijeme primiti plaću za svoj trud; i tada neće više biti ni straha ni boli u tvojoj blizini.
Sada ćeš malo raditi, a steći ćeš veliki mir, dapače vječnu radost.
Ako ti ostaneš vjeran i revan u radu, i Bog će bez sumnje biti vjeran i velikodušan u nagradi.
Moraš zadršati dobru nadu da ćeš polučiti palmu; ali ne valja se smatrati sigurnim da se ne zalijeniš ili ne uzoholiš.

2. Kad je netko tjeskoban kolebao između straha i nade, te jednog dana pritisnut žalošću kleknuo pred oltarom u crkvi na molitvu, ovako je razmišljao u sebi: »O, kad bih znao da ću ustrajati!« I odmah je čuo u nutrini božanski odgovor: »Kad bi to znao što bi onda htio činiti? Čini sada što bi onda htio činiti, i bit ćeš posve umiren.«
I odmah se, utješen i ojačan, predao u volju Božju; i prestalo je mučno kolebanje. I nije više htio znatiželjno istraživati da dozna što ga čeka u budućnosti; nego je više nastojao istražiti što je sveta i savršena volja Božja pa da svako dobro djelo počne i dovrši.

3. »Uzdaj se u Gospoda i čini što je dobro! Tada ostaješ u zemlji i uživaš dobra njezina« (Ps 36, 3), govori prorok.
Jedno je, što mnoge odvraća od napretka i revnog popravka; a to je strah pred poteškoćama, muka u radu.
Dakako, najviše od ostalih napreduju u krepostima oni koji muževnije nastoje pobijediti sve što im je teško i protivno.
Jer ondje čovjek više napreduje i zaslužuje veću milost gdje više svladava samog sebe i mrtvi se u duhu.

4. Ali nemaju svi jednako mnogo da svladaju i umrtve.
Ipak će marljiv revnitelj jače napredovati, makar bio opterećen s više strasti, nego li drugi koji je dobra ponašanja, ali koji je manje revan u krepostima.
Dvoje nam osobito pomaže za veliki popravak; naime, silom se otrgnuti od onoga na što narav grešno naginje, i revno nastojati oko dobra koje nam je najviše potrebno.
Nastoj se također čuvati i svladavati u onome što ti se češće ne dopada kod drugih.

5. Neka ti sve služi za napredak; te se oduševi za nasljedovanje ako vidiš ili čuješ za dobre primjere.
Ako si pak opazio nešto ukora vrijedno, čuvaj se da i ti isto ne učiniš, ili, ako si kada učinio, nastoj se što brže popraviti.
Kao što tvoje oko promatra druge, tako i drugi paze na tebe.
Kako je ugodno i milo vidjeti revnu i pobožnu braću, spremnu na dobro i punu ljubavi za stegu!
Kako je žalosno i bolno vidjeti one koji neuredno žive i koji ne vrše ono na što su zvani!
Kako je štetno zanemariti odluku, stvorenu u svom zvanju, i priklanjati se onome što na nas ne spada!

6. Sjeti se odluke koju si stvorio i drži pred očima sliku Raspetoga.
Kad promotriš život Isusa Krista, možeš se zbilja sramiti što se nisi trudio postati mu više sličan, premda već dugo hodaš putem Božjim.
Redovnik, koji se revno i pobožno vježba u nasljedovanju života i muke Gospodnje, naći će tamo obilato sve što mu je korisno i potrebno i neće mu trebati tražiti išta bolje izvan Isusa.
O, kad bi raspeti Isus došao u naše srce, kako bismo brzo i dovoljno bili učeni!

7. Revan redovnik sve rado podnosi i poduzima što mu nalože. Nemarnog i mlitavog redovnika hvata žalost za žalošću i svuda je podvrgnut stisci, jer unutarnje utjehe nema, a vanjske ne smije tražiti.
Redovnik koji živi bez stege izvrgnut je teškom padu.
Tko ide za blažim i lakšim, uvijek će živjeti u stisci, jer mu se ovo ili ono neće sviđati.

8. Kako rade toliki drugi redovnici koji dosta skučeno žive po strogim samostanskim pravilima?
Rijetko izlaze, povučeno žive, siromaški se hrane, grubo se odijevaju, mnogo rade, malo govore, dugo bdiju, rano ustaju, produljuju molitve, često čitaju (korisne stvari) i strogo se drže reda.
Pogledaj Kartuzijance, Cistercite i redovnike i redovnice raznih Družbi: kako svaku noć ustaju da pjevaju Gospodu.
I zato bi bila sramota da ti ljenčariš u tako svetom poslu, dok toliko mnoštvo redovnika počinje klicati Bogu.

9. O, kad ne bismo imali nikakve druge dužnosti, osim hvaliti Gospoda Boga svoga svim srcem i ustima!
O, kad ne bi nikada trebao jesti, ni piti, ni spavati, nego kad bi mogao uvijek Boga hvaliti i baviti se samo duhovnim stvarima!
Onda bi bio mnogo sretniji nego što si sada kad služiš tijelu u kojekakvim potrebama.
Kamo sreće kad ne bi bilo tih potreba, nego samo duhovna okrepa duše koju, nažalost, dosta rijetko okusimo.

10. Kad čovjek stigne dotle da ni u jednom stvorenju ne traži svoje utjehe, onda mu istom Bog počinje savršeno goditi; onda će biti sasvim zadovoljan, zbilo se što mu drago.
Onda se neće zbog obilja radovati, niti zbog sitnice žalostiti; nego će se potpuno i s povjerenjem smiriti u Bogu koji mu je sve u svemu; komu ništa ne pogiba i ne umire, nego komu sve živi i bez krzmanja mu po volji služi.

11. Misli uvijek na svršetak i da se izgubljeno vrijeme ne vraća.
Bez brižljivosti i marljivosti nećeš nikada postići kreposti.
Ako počinješ bivati mlak, počet ćeš padati.
Ali ako postaneš revan naći ćeš veliki mir i posao će ti biti lakši radi milosti Božje i Ijubavi prema kreposti.
Revan i marljiv čovjek spreman je na sve.
Veća je muka opirati se manama i strastima nego znojiti se na tjelesnom radu.
Tko ne izbjegava male pogreške, upast će pomalo u veće.
Radovat ćeš se uvijek navečer ako dan korisno sprovedeš.
Bdij nad samim sobom, potiči sam sebe, opominji sam sebe; i što god bilo s drugima ne zanemari samoga sebe.
Toliko ćeš napredovati koliko sam sebe nadvladaš. Amen.