Toma Kempenac: Nasljeduj Krista
u prijevodu kardinala Alojzija Stepinca

Knjiga prva

Opomene korisne za duhovni život

Glava 1 - 5
Glava 1
O nasljedovanju Krista i preziranju svih taština

1. Tko ide za mnom ne hoda u tmini (Iv 8, 12) govori Gospodin. To su riječi Kristove koje nas opominju da nasljedujemo njegov život i djelovanje, ako hoćemo da budemo zaista prosvijetljeni i oslobođeni od svake sljepoće srca. Neka dakle naše najveće nastojanje ide za tim da razmišljamo o životu Isusa Krista.

2. Nauk Kristov, nadvisuje sve nauke svetaca, i tko bi imao duha njegova, našao bi ondje sakrivenu manu. Ali događa se da mnogi, makar čuju često Evanđelje, osjećaju neznatnu želju za njim, jer nemaju duha Kristova. Tko pak hoće potpuno i od srca razumjeti riječi Kristove, taj mora nastojati da cijeli svoj život prilagodi njegovu životu.

3. Što ti koristi raspravljati učeno o Presvetom Trojstvu, ako ti manjka poniznost zbog čega se ne dopadaš Trojstvu? Zaista, učene riječi ne čine čovjeka svetim i pravednim, nego krepostan život čini ga Bogu dragim. Volim osjetiti skrušenje, nego li znati izraziti njegov pojam. Kad bi znao napamet čitavo Sveto Pismo i izreke svih filozofa: što bi sve to koristilo bez ljubavi Božje i milosti? Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost (Prop 1, 2), osim Boga ljubiti i njemu jedinomu služiti. Najveća je mudrost: preziranjem svijeta težiti za kraljevstvom nebeskim. 

4. Ispraznost je dakle tražiti raspadljivo blago i u njega se pouzdavati. 
Ispraznost je također težiti za častima i htjeti se visoko uzdići.
Ispraznost je slijediti požude tijela i za onim čeznuti radi čega moramo biti kasnije strogo kažnjeni.
Ispraznost je željeti dug život, a malo se brinuti za čestit život.
Ispraznost je paziti samo na sadašnji život, a ne pobrinuti se za ono što će doći.
Ispraznost je ljubiti što tako brzo prolazi, a ne žuriti se onamo gdje nas čeka vječna radost.
Sjeti se često izreke: Oko se ne može nagledati, uho ne može naslušati (Prop 1, 8).

Nastoj dakle otrgnuti svoje srce od ljubavi vidljivih stvari i teži za nevidljivima. Jer oni koji idu za svojom sjetilnošću, kaljaju savjest i gube milost Božju.

Glava 2

Ponizno mišljenje o samom sebi

1. Svaki čovjek po naravi teži za znanjem, ali što koristi znanje bez straha Božjega?
Svakako je bolji ponizan seljak koji služi Bogu, nego oholi mudrac, koji, zanemarivši sebe, ispituje kretanje svoda nebeskog.
Tko sebe dobro poznaje, taj sebe malo cijeni i ne vesele ga ljudske pohvale.
Kad bih znao sve što je na svijetu, a ne bih imao ljubavi, što bi mi koristilo pred Bogom koji će me suditi po djelima?

2. Prestani odviše težiti za znanjem, jer se u tom skriva velika rastresenost i varka. Oni koji puno znadu vole da ih ljudi vide i nazivaju učenima. Ima puno toga u znanju što malo ili ništa ne koristi duši. A vrlo je nerazborit onaj koji se brine za što drugo, osim za ono što služi njegovu spasenju. Mnogo riječi ne zasićuje duše; ali čestit život razveseljuje srce, a čista savjest donosi veliko pouzdanje u Boga.

3. Koliko više i bolje znadeš, toliko ćeš strože biti radi toga suđen, ako ne budeš svetije živio. Nemoj se dakle uznositi radi bilo kojeg umijeća ili znanja, nego radije strepi radi danoga ti znanja. Ako ti se čini da mnogo toga znadeš, i dosta dobro razumiješ, ipak, znaj, da ima mnogo više onoga čega ne znaš. Ne ponosi se (Rim 11, 20), nego radije priznaj svoje neznanje. Zašto se želiš uzdignuti nad koga, kad ih ima više, koji su učeniji od tebe i koji bolje razumiju zakon? Ako želiš nešto korisna znati i naučiti, onda neka ti bude milo da ljudi ne znaju za te i da do tebe ništa ne drže.

4. Ovo je najveća i najkorisnija pouka: dobro poznavati i prezirati samoga sebe. Do sebe ništa ne držati, a o drugima uvijek dobro i uzvišeno misliti, to je velika mudrost i savršenstvo. Kad bi vidio drugoga očito griješiti ili kakvu tešku stvar počiniti, ipak se ne bi smio smatrati boljim od njega; jer ne znaš kako ćeš dugo moći ustrajati u dobru. Svi smo slabi, ali ti ne smiješ nikoga smatrati slabijim od sebe.

Glava 3 
O spoznaji istine

1. Sretan onaj koga istina poučava, sama, ne pomoću slika i prolaznih glasova, nego onako kakva jest. Naše nas mišljenje i naš osjećaj često vara i malo toga vidi. Što koristi mnogo se baviti skrivenim i tajnim stvarima radi kojih nećemo biti ni ukoreni na sudu, ako nismo za njih znali? Velika je ludost što se mi, zanemarivši korisne i potrebne stvari, bavimo suvišnima i štetnima: oči imamo, a ne vidimo.

2. Što se brinemo za rodove i vrste? Komu govori vječna Riječ, on biva izbavIjen od mnogih nagađanja. Od jedne je Riječi sve, i sve govori o toj jednoj; a to je početak koji nam i govori (Iv 8, 25). Bez nje nitko ne shvaća niti pravo sudi. Komu je sve jedno i sve svodi na jedno i sve vidi u jednome, taj može biti postojana srca i ostati smiren u Bogu. O Bože Istino, daj da budem s tobom jedno u vječnoj ljubavi! Često mi se gadi mnogo čitati i slušati; u tebi je sve što hoću i što želim. Neka zašute svi učenjaci, neka zamuknu sva stvorenja pred tvojim licem, ti mi jedini govori!

3. Koliko je tko sabraniji u sebi i unutra jednostavniji, toliko više i uzvišenije stvari bez truda razumije; jer svjetlo razumijevanja prima odozgo. Čist, jednostavan i postojan duh ne rastresa se u mnogim stvarima, jer sve radi na čast Božju, i u sebi smiren trudi se da bude bez ikakvog vlastitog zahtjeva. Tko te više smeta i muči od tvoje neumrtvene požude srca? Dobar i pobožan čovjek sredi najprije u svojoj nutrini djela koja mora vani činiti. I ne vuku djela njega k željama grešne sklonosti, nego on upravlja njima prema zahtjevu zdravoga razuma. Tko mora izdržati teži boj nego onaj koji se trudi da pobijedi samoga sebe? l to mora biti naš posao: pobijediti dakako samoga sebe, i svaki dan biti jači od samoga sebe, i barem nešto napredovati.

4. Svako savršenstvo u ovom životu ima primiješano nešto nesavršenstva, i svako naše umovanje nije bez neke magle. Ponizno upoznavanje samoga sebe sigurniji je put k Bogu nego duboko znanstveno istraživanje. Ne smijemo udarati na znanost ili na bilo koje obično poznavanje stvari koje je — promatrano u sebi — dobro i od Boga određeno, ali moramo uvijek više cijeniti dobru savjest i krepostan život. A jer se mnogi više trude oko znanja nego oko čestitog života, zato se često varaju i donose malo ili gotovo nikakva ploda.

5. O, kad bi ljudi bili tako revni u iskorjenjivanju mana i sticanju kreposti, kao što su u pokretanju raznih pitanja, onda ne bi bilo toliko zla ni sablazni u svijetu, ni toliko nereda po samostanima. Kada dođe dan suda, zacijelo nas neće pitati što smo čitali, nego što smo radili; niti jesmo li mudro govorili, nego jesmo li pobožno živjeli. Reci mi gdje su sada oni dostojanstvenici i učitelji koje si dobro poznavao dok su još živjeli i u nauci se isticali? Njihove položaje uživaju već drugi i ne znam da li o njima misle. Dok su živjeli, činilo se da jesu nešto, a sada se o njima šuti.

6. O, kako brzo prolazi slava svijeta! Kamo sreće da je njihov život bio u skladu s njihovim znanjem! Onda bi bili dobro učili i poučavali. Kako rnnogi u svijetu propadaju radi tašte učenosti, jer se malo brinu da služe Bogu! I jer više vole biti veliki negoli ponizni, zato zaludješe u svojim mislima (Rim 1, 21). Zaista je velik koji imade veliku ljubav. Zaista je velik koji je u sebi malen i koji svako uzdizanje u časti smatra ništavilom. Zaista je razborit koji sve zemaljsko smatra za smeće da stekne Krista. I zaista je vrlo učen koji vrši volju Božju, a napušta svoju volju.

Glava 4
O razboritosti u činima

1. Ne valja vjerovati svakoj riječi niti poticaju, nego valja stvar oprezno i strpljivo prosuđivati u Bogu. Nažalost često lakše o drugome vjerujemo i govorimo zlo nego dobro: tako smo slabi. No savršeni ljudi ne vjeruju tako lako svakome brbljavcu, jer znadu ljudsku slabost, sklonu na zlo i u riječima dosta labavu.

2. Velika je mudrost ne biti nagao u činima, niti ustrajati tvrdokorno kod vlastitog mišljenja. Amo spada i to da ne vjerujemo svakoj ljudskoj riječi, niti da ono što čujemo ili povjerujemo odmah drugima saopćimo. Savjetuj se s mudrim i savjesnim čovjekom; i radije se daj poučiti od boljega, nego da slijediš svoje pronalaske. Čestit život čini čovjeka mudrim u Bogu i iskusnim u mnogome. Koliko bude tko ponizniji i Bogu podložniji, toliko će biti u svemu mudriji i smireniji.

Glava 5
O čitanju Svetog Pisma

1. U Svetomu Pismu valja tražiti istinu, a ne rječitost. Čitavo Sveto Pismo moramo čitati u onom duhu u kojem je nastalo. Moramo u njem radije tražiti korist nego duhovite izreke. Moramo tako rado čitati pobožne i jednostavne knjige kao i uzvišene i duboke. Neka te ne smeta ugled pisca, da li je bio velike ili male naobrazbe; nego neka te na čitanje potiče ljubav k čistoj istini. Ne pitaj tko je to rekao, nego pripazi što kaže.

2. Ljudi prolaze, ali istina Gospodnja ostaje u vijeke (Ps 116, 2). Ne pitajući tko je tko, Bog nam govori na razne načine. Naša nas znatiželja često smeta u čitanju Svetoga Pisma kad bismo htjeli razumjeti i raspravljati gdje valja naprosto prijeći dalje. Ako želiš napredovati, onda čitaj ponizno, priprosto i vjerno, i ne želi nikada steći ime učenjaka. Rado pitaj i šutke slušaj riječi svetaca, neka ti pouke starijih budu drage, jer ih ne iznose bez razloga.