ISUS LIJEČI OPSJEDNUTOGA

Lk 4, 31-37 Zamet, 1.9.1998.

Isus silazi u Kafarnaum ... k tebi. Što misliš što ga k tebi vuče? I poučava te. Čemu? Čuješ li? Pratiš li? Da li bi znao ponoviti? Što bi ga zamolio čemu da te još pouči?

Bijahu zaneseni ... poneseni. Njegova riječ zahvaća, harmonizira sa najdubljim žicama duše. Kao što sasvim određeni zvukovi probuđuju rezonanciju u predmetima te i oni počinju vibrirati istim zvukom. Da li si osjetljiv za taj zvuk? Da li istim zvukom i ti govoriš?

Taj čovjek u sinagogi s nečistim duhom si i ti. Premda smo u zajednici vjernika, premda u hramu Božjem, premda ... Još uvijek i u nama ima zla koje se buni protiv Boga. Što to u tebi Isusu dobacuje: "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine?" Koje su to tvoje slabosti koje se boje da ih Isus ne uništi?  

            Još su me zadržavale ludosti nad ludostima i ispraznosti nad ispraznostima, stare prijateljice moje. Hvatale su me potajno za haljine moje putenosti i tiho šaptale: “Zar nas ostavljaš?” Pa onda: “Od ovoga časa nećemo više biti s tobom dovijeka!” Pa onda: “Od ovoga časa neće ti biti dopušteno ovo i ono dovijeka!” I na što su me podsjećale onim što sam rekao “ovo i ono”, na što su me podsjećale, Bože moj! Neka to izbriše iz duše sluge tvoga milosrđe tvoje! Na kakve su me prljavštine, na kakve sramote podsjećale! Ali već sam ih slušao mnogo manje nego napola, i ne tako kao da mi otvoreno prigovaraju stajući mi pred lice, nego kao da mi iza leđa šapuću i na odlasku me kradomice potežu da se osvrnem. Ipak su mi usporavale koraka jer sam oklijevao da se otrgnem i oslobodim od njih i da preskočim onamo kamo sam bio pozivan; nasilna mi moja navika govorila: “Misliš li da ćeš moći bez njih?” (Augustin, Ispovijesti, VIII, 11, 26)

Bez kojih zadovoljstava se bojiš ostati ako se Isusu predaš? Kakvu se sigurnost bojiš izgubiti? U kakvoj kaljuži želiš biti sakrit od Isusa? Kakvu zmiju ljubomorno u njedrima čuvaš a koja te za njedra ujeda?

Tvoja slabost dobro zna tko je Isus, zna da je on "Svetac Božji" – zato se boji njegove snage i od njega skriva. Kao plijesan ili bacil bolesti želi u vlažnoj sjeni ostati. Ako Krista nisi upoznao odlučujući se za njega, upoznat ćeš ga bježeći od njega. I to će biti tvoja bolna spoznaja.

Isus mu zaprijeti ... Želiš li da se Isusova prijetnja prolomi tvojom nutrinom? Želiš li da svojom riječju ušutka glasove zla u tebi? Želiš li doista da iz tebe istjera zlo? Želiš li da On koji je Kralj Kraljeva i Gospodar Gospodara zakraljuje tvojim životom? Da pred njim prigne koljena svaka mrvica tvoga bića? Da sruši i spali sve pogano u tebi? Da te oslobodi od smrtnih okova, te da živiš u slobodi djece Božje?

Treba da i ti budeš oboren u sredinu i prihvatiš to poniženje. Jer Bog će te tek iz tvojih ruševina podići. I ništa ti neće biti, jer tad kad ti se čini da si zgažen pred Isusom, započinje tvoj pravi rast. Kuću koja je sazdana na pijesku ne treba popravljati, nego iz temelja novu graditi.

Nasta zaprepaštenje ... Vjernik je čovjek s iskustvom zaprepaštenja što sve Bog može. Zaprepaštenje je kao grm koji gori a ne izgara, kao hod po vodi, kao oživljenje od mrtvih. Zaprepaštenje prati svako bogojavljenje. Kad si se zadnji put zaprepastio? Što te priječi da Bogu dopustiš da te zaprepasti?

Zaprepasti se nad snagom Isusove riječi, nad vlašću i snagom kojom iz temelja mijenja tvoj život.  Samo zaprepašteni šire Radosnu vijest.

p. Luka Rađa, SI